Ilija Radulovic: TRECA KRAJISKA PROLETERSKA NOU BRIGADA
Glava druga
U CENTRALNOJ BOSNI
| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Borbe oko Teslića Sutradan je 1. bataljon po drugi put ušao u selo Maslovare, pošto ga je 3. bataljon ranije bio napustio. Ponovo je savladao otpor četnika i natjerao ih u bjekstvo prema planini Uzlomac. U međuvremenu je 3. bataljon naišao na četničku zasjedu. Tom prilikom je iz 2. čete poginuo jedan drug a dva su lakše ranjena. Na to je cijeli bataljon izvršio napad i četmci su potpuno razbijeni i protjerani. 7. decembra u zoru brigada je sa tri bataljona krenula preko planine Uzlomac i Liplja u Srednju i Snjegotinu Omerbegovu, gdje je stigla oko 17 časova, dok je njen 4. bataljon ostao u zaštiti divizijske bolnice. Istog dana naveče četničke patrole su naišle na naše zasjede. Zbog toga su u toku noći sve jedinice morale biti budne i oprezne, pošto su se četnici nalazili svuda unaokolo. Međutim, do jačih napada četnika i ustaša u toku te noći nije došlo. Ipak su borci pod opremom samo malo prodremali po seoskim kućama. U samu zoru, 8. decembra, brigada se, prema naređenju štaba divizije, vratila u selo Liplje. Naredna dva dana nisu vršene nikakve akcije, sem što je 4. bataljon u toku 8. decembra vodio borbu sa Nijemcima i ustašama. Napad neprijatelja podržavala je njegova artiljerija, ali je 4. bataljon izvršio protivnapad, razbio neprijatelja i pri-nudio ga na povlačenje. Bježeći neprijatelj je bacao opremu i oružje. Imao je 6 mrtvih i 12 ranjenih vojnika, zaplijenjeno je dosta oružja, municije i opreme, dok 4. bataljon nije imao gubitaka. Ostale jedinice su se odmarale u očekivanju novih zadataka. 10. decembra u trenutku kada se brigada pripremala da se preko planine Uzlomca prebaci u Maslovare napali su je sa tri strane četnici, Nijemci i ustaše u jačini od oko 1.500 vojnika podržani jakom artiljerijskom i minobacačkom vatrom. Četnici su jurišali nekoliko puta, ali su svaki put bili odbijeni uz osjetne gubitke. Pošto je brigada spremno i organizovano dočekala napad neprijatelja, uspjela je da ga razbije i natjera da odustane od daljeg napada. Toga dana u brigadu je stiglo nekoliko drugova, koji su bili ostali prilikom prolaska brigade kroz Bosanski Petrovac i sela iz kojih je brigada formirana. Po stizanju u brigadu pričali su o teškoćama koje su imali na svom putu, nailazeći na četničke zasjede i patrole. Slijedeći dan, brigada je provela u selima Borci i Šiprage. Napuštenu planinu Uzlomac i selo Maslovare četnici su brzo posjeli. Opet su širili svoju propagandu kako su protjerali partizane i kako se oni više neće vratiti. Sve one ljude koji su imalo simpatisali partizane žestoko su terorisali. Vrijeme je bilo kišovito i hladno. Kiša izmiješana sa snijegom počela je da se ledi. Selo Borci je siromašno mjesto i nema dovoljno hrane. Nekoliko drugova je samovoljno ušlo u jednu baštu i počelo da jede svjež kupus. Kada je doznao za to, komandir čete ih je na licu mjesta ukorio i oni su dali obećanje da im se tako nešto više neće desiti. Na to je komesar čete sazvao sastanak svih boraca i objasnio zašto partizani kao narodni borci ne smiju ništa uzimati bez prethodnog odobrenja. »Tako postupaju četnici, a mi svakim svojim postupkom moramo dokazati da smo prava narodna vojska« — rekao je komesar. Prelazeći preko potoka pored vodenice jedan borac je primijetio ispod vodenice nekog civila kako se sakriva u potoku. Skrenuo je na to pažnju ostalim borcima. »Nije jedan, ima ih više«, viknuo je Sveto Ćulibrk i dodao: »Šta radite tu u vodi, iziđite napolje«. Desetak ljudi, žena i djece izvukli su se mokri ispod vodenice. »Sakrili smo se od vojske«, reče jedna žena. »Nama su kazali da vi ubijate koga god uhvatite i zbog toga smo se sakrili. Sad, evo nas pa radite šta znate.« Prestravljeni, mokri i ozebli drhtali su pred partizanima. »Da mnogo ne pričamo, jer ste se svi već smrzli, bježite kućama, presvucite se ako imate u šta, ili se grijte i sušite pored vatre«, dobaci im jedan partizan. »I ne bojte se, niko vam ništa neće učiniti, jer mi nismo četnici ni ustaše, koji zlostavljaju nevin narod, nego partizani, narodna vojska koja se bori za svoj narod«. Kad se uvjeriše da im partizani zaista neće ništa nažao učiniti, ona ista žena se zahvali i zamoli nas da i ostalim seljanima, kojih ima još u potoku, dozvolimo da se vrate kućama. Borci pođoše uz i niz potok i zaista je bilo mnogo naroda koji je od straha izbjegao od kuća i našao sklonište u potoku. Preplašeni ljudi i žene zahvaljivali su partizanima koji su pomagali ženama da prenesu mokru i ozeblu djecu do njihovih kuća. »Šta nam nisu o vama pričali«, kaže jedan starac koji ie skrivao ozeblu unučad. »Vas smo zamišljali grđe od vukova«. 12. decembra 3. krajiška je u zajednici sa 1. proleterskom krenula ponovo preko sela Maslovara na planmu Uzlomac, gdje je sutradan napala ustaško-četničke i njemačke snage. Neprijatelj je iznenaden na samom grebenu Uzlomca kod naloženih vatri. Iako je vrijeme bilo hladno. partizani se nisu zadržavali kod rasplamsalih vatri, nego su u stopu gonili neprijatelja dok nisu stigli u Snjegotinu. U međuvremenu 2. bataljon je razbio jednu domobransku bojnu, koja je od Pribinića pošla u pomoć napadnutim neprijateljskim snagama na planini Uzlomac. U nvim borbama, protiv brojno nadmoćnijeg neprijatelja, partizanske jedinice su mu zadale ozbiljan udar, a pri tome nisu imale nikakvih gubitaka. U toku naredna dva dana brigada se odmarala i nisu vršene nikakve akcije sem manjih sukoba sa neprijateljskim patrolama. Starješine i borci razvili su živu političku aktivnost, objašnjavajući mještanima da i svi četnici koji se nisu ogriješili o narod treba da se priključe partizanima. To je dalo rezultata i nekoliko četnika sa oružjem prišlo je našim bataljonima. Drugog dana štab brigade i 3. bataljon premjestili su se u selo Spasoviće, dok su se ostali bataljoni smjestili u Vijećane. 17. decembra poslije podne 3. i 4. bataljon krenuli su sa komandantom brigade ka Čelincu da bi spriječili četničko-ustaške i njemačke snage da prodru prema Kotor-Varuši. Pošto su se vremenske prilike poboljšale nekih poteškoća na maršu nije bilo. Takode nije bilo sukoba sa neprijateljem. Sutradan je 3. bataljon u sadejstvu sa jedinicama 3. sandžačke brigade sačekao Nijemce na putu prema Kotor-Varoši. Nakon duže i žestoke borbe, pretrpjevši osjetne gubitke, Nijemci su se povukli prema Čelincu. 3. bataljon ih je gonio do pred sam Čelinac. Preplašeni silinom napada naših snaga Nijemci su napustili i Čelinac i pobjegli u Banja Luku.I ova je borba pokazala da je moral naših boraca na zavidnoj visini. Pred njihovim udarcima raspršavaju se sve neprijateljske snage. Bježali su ustaše, Talijani, četnici i domobrani, a sad bježe i njemački fašisti koji su za druge predstavljali strah i trepet. Zbog situacije na drugim pravcima bataljoni su povučeni na polazne položaje. Noć i slijedeći dan 19. decem-bar jedinice su provele na ist.im položajima i bez borbe. 20. decembra bataljoni odlaze u Srednju Šnjegotinu da se odmore. Međutim, odmor u Srednjoj Snjegotini bio je kratak. Već 21. decembra 2. i 4. bataljon kreću uz rijeku Lukavac ka Pribiniću i konače u selu Lukama. U međuvremenu su 1. i 2. bataljon, od 17. do 20. decembra, ostali na ranijim položajima. 2. bataljon je 20. decembra naišao na grupu četnika i rastjerao ih. U ovoj borbi ranjena je Jela Rodić, koja je zajedno sa drugovima jurišala na četnike. Narednih dana uslijedile su nove borbe. 2. decembra 3. i 4. bataljon napali su Pribinić i razbili četničke snage koje su ga branile. Četničke bande su pobjegle u Teslić da bi se tamo pridružile ustašama i domobranima. U Pribiniću su zaplijenjene veće količine hrane, nešto omžja i municije. Druga kolona (1. i 2. bataljon) rastjerala je tri četnička bataljona na svom pravcu. Borbeni moral kod četnika opada iz dana u dan i u svakoj borbi partizani ih tuku. Preostala im je jedina nada da se sklanjaju pod okrilje ustaša, Nijemaca i domobrana. Toga dana strijeljani su desetar 2. čete 1. bataljona i jedan borac 2. čete 2. bataljona zbog neovlaštenog uzimanja hrane od civilnog stanovništva. Strijeljanje je izvršeno pred strojem oba bataljona da bi iz toga izvukli potrebno iskustvo ostali borci: kakav treba da bude odnos partizana prema sta-novništvu. Slučaj ove dvojice ostavio je dubok utisak kod svih boraca brigade i mjesnog stanovništva. Dok su borci odobravali postupak Vojnog suda, mjesno stanovništvo je bilo jako iznenađeno. Ovako nešto oni nikad nisu mogli očekivati, pogotovo što su bili naviknuti na postupke četnika i ono što su oni pričali o partizanima. Seljak od kojeg je hrana uzeta, iako je bio četnički nastrojen i još više naduvao ovaj slučaj, ostao je zapanjen ne mogavši da progovori ni riječi kad je vidio kakvu su kaznu dobila dvojica partizana za njegovu prevrnutu košnicu meda. Ovo je narodna vojska kojoj nije svojstvena pljačka, i ona ih je najoštrije osudila«, rekao je seljaku komandant bataljona. »Niko im to nije odobrio, sami su to učinili i zato su kažnjeni, eto vidiš kako«. Sutradan su ustaše i četnici iz Teslića napali 3. i 4. bataljon u selu Bjede. Za tri časa, koliko je trajala borba, neprijatelj je uz velike gubitke protjeran nazad u Teslić. Poraz za porazom trpjeli su četnici i ustaše. Približavanje partizana Tesliću predstavljalo je veliku opasnost za neprijateljske snage. Nadmoćnije snage 1. proleterske divizije vršile su neodoljiv pritisak. Partizani se nisu zaustavljali. Naveče su se jedinice kratko vrijeme odmarale, sklonivši se po seoskim pojatama. Njihov pokret budno su pratili četnici. Saznali su čitavu formaciju i naziv pojedinih jedinica. Imali su tačne podatke gdje koja konači. Brižljivo su pripremali snage, mjesto i vrijeme da dočekaju i potuku pojedine bataljone. Ali još uzmiču i povlače se prema Tesliću. Već 24. decembra 2. i 4. bataljon produžavaju čišćenje od četnika sela Pasjače i Buletića. Četnici se sada ne povlače samo prema Tesliću, nego i prema planini Borji da bi zajedno sa domobranima organizovali napad na 2. i 4. bataljon koji su im zadavali najviše briga. Cijelu noć 24/25. i u toku narednog dana četnici su pripucavali i uznemiravali naše jedinice. Međusobno bi se dozivali ugovorenim znacima: »O, Jovane, eto konja ulaze u moje žito«, što je značilo da partizani ulaze u selo, itd 25/26. i u toku 26. decembra nije bilo bitnih promjena. Četnici su i dalje pripucavali i dobacivali uvredljive riječi, naročito drugaricama. Na pravcu 1, 4. i dijelova 3. bataljona pokušavali su ispad, pozivajući nas »na pregovore«, dok su istovremeno nastavljali sa pripucavanjem.
|