| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument | 
| 
 Pripreme za borbena dejstva u Požeškoj kotlini i istočnoj Slavoniji Prodor do linije Slavonski Brod - Našice   Poslije 
formiranja Brigada je imala jedan od glavnih zadataka da produži sa 
ostvarivanjem ciljeva političke i vojne strategije, koje je formulisao vrhovni 
komandant NOV i POJ, Josip Broz Tito: »Slavonija je uporište i čvor od 
posebnog značaja za razvoj ustanka i oružane borbe 
u čitavoj Hrvatskoj sjeverno od Save«.[1] U centralnom dijelu Slavonije trebalo je produžiti 
sa napadom na neprijateljeva uporišta, proširiti slobodnu teritoriju i omogućiti 
bolje uslove za rad, rukovođenje i komandovanje Štabu III operativne zone, kao 
i rad partijskoj organizaciji, narodnim odborima, AFŽ-u i omladini. S obzirom 
na to da je rukovodstvo HSS na čelu sa dr Vlatkom Mačekom bilo velika prepreka 
za prelazak dijela hrvatskih seljaka na stranu NOP-a, 12. slavonska brigada 
dobila je zadatak da na terenu između Nove Gradiške, Slavonske Požege i 
Slavonskog Broda likvidira manja neprijateljeva uporišta, očisti hrvatska sela 
od ustaša i ustaških agenata, a političkim radom da stvara uslove za 
mobilizaciju Hrvata u Narodnooslobodilačku vojsku. U tome je za sve vrijeme 
NOR-a neprekidno nastojao CK 
KPJ, CK KPH i lično generalni sekretar KPJ 
i vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito.[2] 
Brigada je dobila zadatak da izvrši prodor u istočnu Slavoniju do linije 
Slavonski Brod - Našice na dubini preko 100 km, preko teritorije gusto 
posjednute neprijateljevim garnizonima. Na tom prostoru Brigada je izvršila čišćenje 
sela od neprijateljevih agenata, a političkim radom popularisala je ciljeve 
NOB-a. Tri 
dana ranije, prije nego što je formirana 1. slavonska brigada, 7. oktobra 1942. 
u selu Borki, formiran je Kalnički partizanski odred.[3]Njegovo 
kadrovsko jezgro sačinjavala je Banijska proleterska četa sa 50 boraca, a 
Slavonci su dali 170 boraca i šest puškomitraljeza. Za komandanta Odreda 
postavljen je Mato Jerković,[4] 
a za političkog komesara Joža Horvat.[5] S Odredom je krenuo i Dušan Čalić,[6] 
da pomogne da se na Bilo-gori, u selu Bačkovici, izvrši mobilizacija boraca 
srpske nacionalnosti. Odred je krenuo u Hrvatsko Zagorje radi dizanja narodnog 
ustanka i razvoja oružane borbe. Poslije 
formiranja, Brigada je istog dana oko 16 sati krenula u pravcu sjevernih padina 
Psunja, prešla komunikaciju Pakrac - Kamenska i do 18 sati stigla u sela: 
Glavicu, Prgomelje, Cicvare i Bjelajce i smjestila se po slijedećem: 2. 
bataljon u selo Cicvare i Bjelajci, 3. bataljon u Prgomelju, a 4. bataljon u 
selu Glavici sa jednom četom na Bučju radi obezbjeđenja od Pakraca. U rejonu 
razmještaja zadržala se šest dana, od 12. do 18. oktobra 1942. godine. Za to 
vrijeme intenzivno se radilo na organizacijsko-formacijskom sređivanju \ 
moralno-političkom učvršćivanju jedinica. Na osnovu plana rada Štaba 
Brigade izvođena je vojnostručna i politička nastava sa borcima i starješinama, 
a težište rada usmjeravano je na upoznavanju oružja i rukovanju njime, 
nastavi gađanja, stražarskoj službi i taktičkoj obuci u okviru četa. Za 
dnevno informisanje boraca o najnovijim događajima, najzaslužniji je bio Feđa 
Milić, šef Agitropa Brigade. Kao organizator i pedagog, bio je nenadmašan u 
svom poslu jer je sa svojim saradnicima u Agitpropu u najtežim okolnostima, na 
maršu i za vrijeme kratkih odmora, uspijevao s oduševljenjem da zabilježi i 
umnoži najnovije radio-vijesti i podijeli ih borcima. Na improvizovanom 
poligonu iznad sela Prgomelje, artiljerijska posada prvog partizanskog topa[7] uvježbavala je pripremu za gađanje pod 
rukovodstvom artiljerijskog kapetana Franca 
Inkreta.[8] Brigada 
je trebalo da čišćenjem sela od domaćih ustaša i agenata, i napadima na 
manje ustaško-domobranske garnizone, zaplijeni što više oružja, proširi 
oslobođenu teritoriju prodorom u Požešku kotlinu i istočnu Slavoniju, i da 
mobiliše što veći broj boraca hrvatske nacionalnosti. Na taj način trebalo 
je stvarati uslove za brži razvoj oružane borbe u Slavoniji i formiranje novih 
brigada i divizija. U skladu sa predstojećim zadacima težište političkog 
rada sa borcima bilo je na dnevnim informacijama i vojno-političkim događajima 
u svijetu i u nas. Borci su se prvenstveno interesovali o uspjesima Grupe 
proleterskih brigada NOV i POJ u Bosanskoj krajini, gdje su već otpočele 
pripreme za oslobođenje Bihaća. U razgovoru sa starješinama borci su 
postavljali pitanja da li na kapama mogu da nose srp i čekić, pošto su 
postali brigadiri. Međutim, pitanje nošenja proleterskog znamenja, iako su to 
borci često postavljali, oko 600 boraca iz prvog stroja Brigade nije dočekalo, 
jer je Brigada tek 26. oktobra 1944. dobila naziv proleterska. Pored dnevnih informacija sa borcima, radilo se na 
raskrinkavanju četničkog pokreta Dragoljuba Draže Mihailovića i njegove 
saradnje sa okupatorom i kraljevskom jugoslovenskom vladom u Londonu, koja je 
odobravala tu saradnju. To je, pored ostalih ciljeva NOB-a, bila glavna tema u 
političkom radu sa borcima u toku čitavog NOR-a.[9] [1]) 
    Zbornik ..., tom V, knj. 3, str. 7. [2]) 
    »Došao je čas da Komunistička partija Hrvatske smjelo i otvoreno kaže 
    hrvatskom narodu da je držanje rukovodstva HSS ne samo štetno, već i 
    izdajničko. Treba kazati hrvatskom narodu da je Maček i njegovo društvo 
    ne samo odgovorno za dolazak Pa- velića svojom ranijom politikom, već u 
    velikoj mjeri nose odgovornost za zločine koje je učinio Pavelić ne samo 
    nad srpskim već i nad hrvatskim narodom. Treba objasniti hrvatskom narodu 
    da je njegov položaj najteži od svih naroda na Balkanu, jer se uspjelo, 
    blagodareći pasivnoj politici HSS, da banda na čelu sa Pavelićem, stvori 
    od velikog dijela hrvatskog naroda oružje u borbi protiv oslobodilačke 
    borbe naroda Jugoslavije i u borbi protiv SSSR-a. Ljaga zbog toga pala je na 
    čitav hrvatski narod, a krivicu za to nose i vođe HSS sa Mačekom na čelu 
    (iz Proglasa generalnog sekretara KPJ, Tita, hrvatskom narodu - Zbornik ..., 
    tom V, knjiga 3, str. 7). [3]> 
    Arhiv VII, f. 
    NOP-a, k-1486 reg. 
    br. 23/1. 7?) 
    U NOVJ od 1941. Bio je komandir čete, komandant bataljona, načelnik štaba 
    divizije, načelnik štaba korpusa, zamjenik komandanta korpusa i komandant 
    korpusa. Narodni heroj Jugoslavije, admiral u penziji. Umro je 1980. u 
    Beogradu. [5]) 
    U NOVJ od 1941. Politički komesar bataljona i partizanskog odreda i politički 
    komesar brigade. Poslije rata književnik i putopisac. [6]> 
    U NOVJ od 1941. Jedan od organizatora ustanka u Slavoniji, prvi sekretar 
    Oblasnog komiteta CK 
    KPH za Slavoniju i 
    sekretar u vladi SR Hrvatske. Poslije rata proglašen za narodnog heroja 
    Jugoslavije i akademik. 8°) 
    Nekoliko dana ranije posluga topa 65 mm na tovarnim konjima prenijela je top 
    na Papuk u blizini neprijateljevog uporišta Voćin. Sa vatrenog položaja 
    zvani Lom, 3-4 km vazdušne linije od Voćina, posada je bez nišanskih 
    sprava gađala kroz cijev topa i ispalila na uporište 4 granate, ali je 
    samo jedna pogodila cilj. Poslugu su sačinjavali: Savo Miljanović Jaran 
    desetar, Jovo Glodić Čaruga, Stanko Gostimir, Marko Petrović, Stevo 
    Lazarac i dva brata Janoševića. [8]) 
    Bio je borac i operativni oficir u štabu odreda i štabu zone. Operativni 
    oficir u štabu korpusa i načelnik štaba korpusa. General-potpukovnik u 
    penziji. Umro 1974. u Beogradu. [9]) 
    Upravo tih dana britanski ministar inostranih poslova Antoni Idn, nastojao 
    je kod ambasadora SSSR-a u Londonu da prizna Dražu Mihailovića kao vođu 
    otpora u Jugoslaviji. Ovaj primjer, kao i mnogi drugi, očito su ukazivali 
    da se četnički pokret Draže Mihailovića nije oslanjao samo na saradnju s 
    okupatorom i podršku izbjegličke vlade, već i na snažnu podršku 
    britanske vlade. 
 
 |