| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Pojačani
četnički teror Teror je bio sve značajnija komponenta vojno-političkog djelovanja četnika.
Sve se više širio i postajao sve raznolikiji, ovisno o tome na koga je bio
usmjeravan. Na području Hrvatske prvenstveno se temeljio na opravdanosti borbe
za spas srpskog stanovništva. Najprije je parola o biološkoj obrani Srba bila
usmjerena poglavito protiv ustaškog režima, koji je provodio masovni teror nad
srpskim stanovništvom. Zatim je, s jačanjem i širenjem njegove društveno-političke
osnove, i narodnooslobodilački pokret svrstan U glavne neprijatelje srpskog
naroda i u silu koja prijeti njegovu biološkom opstanku. Četnička propaganda
je zbog toga pripadnike NOP-a srpske nacionalnosti označavala
izdajnicima i otpadnicima srpskog naroda. U Hrvatskoj je na taj način četnički
teror obuhvaćao ne samo hrvatsko stanovništvo i pripadnike NOP-a,
bez obzira na njihovu nacionalnost, nego sve vidljivije i srpsko stanovništvo
zbog odbojnosti i otpora prema četnicima. Pokazat će se to sve više u
pojedinim vojnim akcijama četnika u kojima se ubijalo, klalo, palila sela i
pljačkalo. Pozivanje na osvetu isticano je kao glavno geslo svih akcija bez
obzira na koga se teror odnosio. U toku 1942, posebno od jeseni, četnički teror je u pojedinim područjima
Hrvatske sve vidljivije dolazio do izražaja, poprimajući u pojedinim momentima
masovne oblike. On se gotovo redovito provodio u akcijama koje su organizirane
zajedno s talijanskim okupatorom, tako da je zapravo bio pod njegovim okriljem.
Intervencije Talijana u pojedinim momentima u cilju suzbijanja ili smanjivanja
četničkog terora nisu imale presudniji utjecaj. One su gotovo redovito bile iz
formalnih razloga i dolazile naknadno. Od proljeća 1942. u pojedinim vojnim akcijama četnika i Talijana u
sjevernoj Dalmaciji, Lici, Gorskom kotaru i Kordunu, sve su češće paljena
sela, pljačkalo se i ubijalo. Osobito su na udaru bili aktivisti NOP-a
i njihove porodice.220
Posebno se htjelo zastrašiti stanovništvo, što se poglavito odnosilo na
srpska sela. U proglasu što ga je početkom prosinca 1942. namijenio stanovništvu
Like i zapadne Bosne, u svojstvu »komandanta
pokrajine i Dinarske oblasti«, Đujić je naredio svim četničkim
jedinicama da »okupiraju sva sela i gradove i preuzmu svu vlast u svoje ruke - zavodeći
preke vojničke sudove«. Prijetio je - sva naselja koja pruže otpor, četničke jedinice »uništiće
do temelja«, bila srpska ili hrvatska.221 220
Npr. u vojnoj akciji, koju su poduzeli na području kotara Gračac u srpnju
1942, četnici i Talijani su spalili veći
broj sela i opljačkali ih. (AH, ZKRZ-zh-872/45). Na području Plaščanske
doline »četnici su, gdje god su mogli, pljačkali i ubijali Hrvate,
posebno pristane NOB-e.
Tako su ubili Ivana Šebelja iz Glibodola, oca devetero djece, Miju Mesića iz
Lipca, Miju Fertića i njegovu ženu, inžinjera Šarića iz Plaškog, inžinjera
Denisova iz Drežnika. Većinu ubistava i pljački izvodili su maskirani
partizanskim kapama kako bi svoje zločine
prikazali kao djelo partizana. Početkom septembra 1942. godine nalaze se u
akcijama zajedno s Talijanima u selu Ponikve i okolini, gdje su zapalili i opljačkali
96 srpskih kuca. Svako učinjeno četničko zlodjelo narod je Plaščanske
doline preko zborova, sastanaka i pojedinačno oštro osuđivao. Otvoreno su
nazivani ustašama broj dva. Svoja zlodjela četnici su često opravdavali kako
su ih na to prisilili Talijani izražavajući žaljenje što su popalili srpske
kuće, ali da su zato popalili više hrvatskih«.
(L i v a d a, »Kotarski komitet KPH Slunj, juli 1942-juli 1943. godine«, Druga
godina NOR-a, 199-200). Niz podataka o četničkom teroru na tim
područjima donosi se u: B u k v i ć, n. dj.:
Prva godina NOR-a, n. dj.; Druga godina NOR-a, n. dj.; R a j no v i ć, n. dj.;
Plaščanska do/ina i okolica u NOR-u, n. dj.;
G i z d i ć, Dalmacija 1942, n. dj.;
Isti, Dalmacija 1943, n. dj.; Zbornik IHRPD, sv.
42 n. dj. 221 AIHRPH, NG,
kut. 431, f. 5, proglas 5. XII 1942. Štab Dinarske divizije objavio je 7. XII
1942. posebno upozorenje Srbima i Srpkinjama sela Topolje,
Kninsko Polje, Biskupija, Polača, Qrlič, Markovac, Glavaš, Peulj, Nuglašica,
Bastasi, Srbice, Sajković, Gubin, Kazanci, Prove i Čaprazlije. U njemu se
stanovnicima prijeti dolaskom »osamnajest hiljada naše brace Četnika iz Crne
Gore i Hercegovine«, koji dolaze »od Mostara preko Konjica, Prozora, Livna,
Glamoča, Rora i Grahova u pravcu vaših sela«. Stanovništvo se upozorava da
ove četničke jedinice «Ne štede, niti će poštedeti
sela i gradove na koje naiđu, a koji im budu dali otpor«; zahtijeva se da se
»zalutali« priključe Dinarskoj četničkoj diviziji. (AIHRPH, NG, kut. 431,
f. 2). Đujic
je 20. IV 1943. izdao naredbu o poduzimanju represalija prema stanovnicima sela
Kanjane (općina Drniš), zbog toga što su otkazali poslušnost komandantu
Kosovske brigade. Đujić ih kažnjava isključenjem iz četničke organizacije
i «iz
opšte zajednice iz sastava Srpskog naroda«, te ih prepušta »na milost
i nemilost naših neprijatelja«. Naredio je da se istodobno obavijesti »Italijanske
i Hrvatske vlasti da selo Kanjane ne pripada pod zaštitu Dinarske četničke
Oblasti, niti se smatraju Srbima, te prema pomenutom
selu neka preduzmu mere kakove god
žele«. (Zbornik dokumenata NOB-a, XIV/2, 620-621). U borbi protiv četničkog terora, organi NOP-a su ga u prvom redu u političkim akcijama nastojali razotkriti. U vezi sa
situacijom u sjevernoj Dalmaciji, u proljeće 1943, Pokrajinski komitet je izvještavao
Centralni komitet KPH ovim riječima: «Četnici vrše strahoviti teror i nad
pravoslavnim stanovništvom. Pljačkaju, hapse, ubijaju, i odvode masovno ljude
u njihov koncentracioni logor u Kosovo (kod Knina), koji je narod prozvao drugim
Jasenovcem. Ono isto što Talijani rade u Primorju, to četnici rade oko Knina. Mi smo skrenuli pažnju O. K.
Knin, da pojačaju rad u masama na produbljivanju mržnje od strane
naroda prema četnicima i da iskoriste ovu situaciju za podizanje pravoslavnog
stanovništva na aktivnu oružanu borbu
protiv četničkih zvjerstava«.222
Nije se odustajalo ni od određenih represivnih mjera ako su se one
pokazale efikasne u sprečavanju širenja četničkog terora.223 Poseban odjek je imao teror četnika nad hrvatskim stanovništvom u
Dalmaciji, od jeseni 1942. do proljeća
1943. Riječ je o pokoljima u selima Dalmatinske zagore. U spomenutoj
operaciji «Albia«, krajem kolovoza i početkom
rujna 1942. na području Biokova, u kojoj je, uz Talijane, sudjelovala i veća
grupa četnika iz Hercegovine, izvršen je teror u nizu hrvatskih sela između
Ljubuškog i Vrgorca. Sami četnici navode
da je njihova «kaznena ekspedicija» tada «potpuno uništila« 17 sela.
Baćović je u prikazu te akcije, medu ostalim, konstatirao: «Naši četnici
ubijali su sve muškarce od 15 godina na više. Žene i deca ispod 15 godina
nisu ubijana. 17 sela je potpuno spaljeno«.224
Prema izvještaju župe Cetina u Omišu, četnici su tom prilikom u selu Rašćani ubili 37 osoba, u župi Biokovskoj 2 osobe, u
selu Kozice 63 osobe, u selu Dragljane 41 osobu. Spaljeno je nekoliko stotina kuća
i izvršene velike pljačke. Ustaški organi su se žalili na držanje
Talijana, koji su bili u blizini ali nisu intervenirali.225
Krajem rujna i početkom listopada 1942. četnici su izvršili nove pokolje u
Dalmatinskoj zagori. Radilo se o novoj oružanoj akciji, koju su organizirali
Talijani radi čišćenja partizanskih sela. U akciji je sudjelovalo 120-130 četnika
pod imenom MVAC-a, koji su najprije dovedeni iz Knina u Split a zatim prebačeni
u Omiš. Riječ je o četničkoj grupi na čelu s Rokvićem.226
Prema podacima župe Cetina, iz Omiša je
glavnina četnika krenula u akciju u pravcu sela Gata, u kojima je 1.
listopada izvršen masovni pokolj. Zatim su četnici istog dana izvršili
pokolje u selima Naklice, Čislo, Ostrvica i
Zvečanje. Svi su ti pokolji bili popraćeni paljenjem brojnih kuća i
pljačkom. Dva dana kasnije uslijedili su pokolji, paljenja i pljačka u
selima Dugopolje, Kotlenice, Srijane i Dolac Gornji. Identificirano je
ukupno 120 osoba, većinom staraca, žena i djece.227
I sami organi NDH konstatirali su da bi ti pokolji bili i veći da nije bilo
intervencije partizana. »Protukomunističkaa milicija«, navodi
se u izvještaju Župske redarstvene oblasti u Omišu, »vjerojatno bila bi i
dalje vršila slična djela, ali na povratku iz Ostrvice u selu Gatima sačekali
su ih partizani, koji su prispjeli iz planine Mosor i dali im otpor, tako da su
milicionari morali se povući u pravcu Omiša, a na mjestu su ostavili mnogo
plijena, kojeg su bili opljačkali po selima. Isti plijen partizani su nešto
uzeli za sebe a nešto su natrag vratili seljacima, koji su se po odlasku
milicije vratili u selo. Čim je narod vidio da se vrši ubijanje
svatko po selima tko je samo mogao dao se u bjegstvo i time je mnogo manje žrtava
bilo. Dana 3. listopada 1942. u selu Gatima partizani uz sudjelovanje seljaka iz
sela Tugara i Dubrave pokupili su sve
mrtvace, koje su mogli pronaći te iste pokopali i to u groblju 45, a drugo po njivama, gdje se koji mrtvac zatekao«.228
Također prema podacima župe Cetina, četnici su, sudjelujući u akciji
Talijana u sinjskom kotaru, »radi čišćenja sela od partizana« izvršili 21.
listopada pokolj, paljenje i pljačku u selu Bitelić.229 222
NOB u
Dalmaciji, zbornik
dokumenata,
knj.
6.
116,
izvještaj
od
17.
V
1943. 223
U izvještaju
Centralnom
komitetu
KPH,
8.
IX
1942,
OK
KPH
za
Liku
je
u
vezi
s
borbom
protiv
četnika,
medu ostalim, pisao: «Pokazale
su se efikasnima i mjere, konfiskacije čitave imovine i tjeranja familija onih
četničkih bandita, koji su pobjegli u 'žicu'. (...) Konfiskacija imovine i
protjerivanje familija četnika poduzeto je po svim mjestima naše oslobođene
teritorije«. (AIHRPH, KP-12/311). 224
Zbornik dokumenata
NOR-a,
XIV/1,
614-615. 225
NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj.
4,
672-682
Usp.
G
i
z
d
i
ć,
Dalmacija
1942,
n.
dj.,
496 i N e d j e l j k o K u j u n d ž i ć, Imotska krajina u
narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945, Imotski 1981, 145-146. 226
NOB u
Dalmaciji
1941-1945,
zbornik
dokumenata,
knj.
4,
str.
11.
Rokvić,
prema
riječima
Đujića, na
zahtjev Talijana, «poduzeo
je akciju protiv hrvatskih sela između Splita i Klisa k Sinju. Kako je u
izgledu bila dobra pljačka, uspio je da sakupi 120 boraca sličnih njemu - sve
aramije - i pođe u akciju. Kako je kasnije sam pričao i otvoreno se hvalio,
uspio je da popali 18 hrvatskih sela i da pobije say
narod«. ( G i z d i ć, Dalmacija 1942, n. dj.,
586). 227
NOB u
Dalmaciji 1941-1945,
zbornik
dokumenata,
knj.
4,
677-681. 228
Isto, 638,
izvještaj
8.
X
1942.
U
izvještaju
PK
KPH
za
Dalmaciju
Centralnom
komitetu
KPH,
12. X 1942,
o tim se pokoljima govori sljedeće: «Okupatori su u zadnje dane počeli primjenjivati najzverskije metode protiv narodne
borbe, tj. počeli su paliti od reda sela i klati sve što se u njima zateče živo.
U tim zvjerstvima upotrebljuju i četničke bande.
Prvi ovoga mjeseca došlo je nekoliko kamiona četnika i okupatorskih vojnika u
selo Gata Poljičke općine kod Omiša. Italijani su opkolili selo i onemogućavali
da narod bježi van, a četnički banditi ušli su u selo, stali sve redom kuće
paliti i što im je palo u ruke živo klati. Cijelo selo je izgorilo, a zaklano
prema primljenim podacima 192 osobe, medu kojima najviše starci i nejaka djeca.
Grozote ovoga pokolja se ne daju opisati. (. ..) Poslije ovih zvjerstava u
Gatima, četničke bande skupa sa okupatorskim vojnicima prebacile su se
sjeverno od Mosora u selo Bugopolje i Kotlenice, te ista popalili«. (1sto, 58). Četnički pokolji u Dalmaciji izazvali su vrlo težak dojam i široko ogorčenje
u stanovništvu. U proglasima, koje su u povodu tih događaja objavili
Narodnooslobodilački odbor u Splitu i Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju, težište
je bilo na razotkrivanju stvarne uloge četnika, tj. na tome da su oni sluge
talijanskog okupatora, dokazujući to i terorom.230
U spomenutoj oružanoj akciji na području Vrlike, krajem siječnja 1943,
ubijano je stanovništvo u pojedinim selima.231
Teror i ubojstva vršeni su i na povratku četničke grupacije iz Hercegovine. Pljačke su četnici vršili u mnogim selima od Trilja
dalje, te ubojstva u pojedinim selima imotskog kotara (Grabovac, Zagvozd,
Lokvičići, grad Imotski, Glavina Gornja, Proložac Gornji, Ričice, Proložac
Donji, Vinjani Gornji, Vinjani Donji, Grubine, Crnogorci).232 229
Navodi se
da
je
ubijeno
29
osoba.
(Isto,
681-682). 230
Isto, 53-54,
72-74. 231
Mihić je
u
radiogramu
Mihailoviću,
1.
111943.
javio:
«U
Kijevu
i
Vrlici
Baćović
streljao
55
a
u Maovicama
i Otavicama Đujić 48 ustaša«: Nije se radilo o ubijanju ustaša, nego
civilnog stanovništva. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2,
167). 232
NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik
dokumenata,
knj.
6,
700-702;
G
i
z
d
i
ć,
Dalmacija
1943,
n. dj.,
160; K u j u n d ž i ć, n. dj.,
146-147. Autor navodi da su tom prilikom četnici u imotskom kotaru ubili 33
osobe.
|