Ilija Radulovic: TRECA KRAJISKA PROLETERSKA NOU BRIGADA
Glava druga
U CENTRALNOJ BOSNI
| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Napad na Teslic Dok su se naše jedinice približavale Tesliću neprijateljski blindirani voz, upućen iz Doboja sa pojačanjem, survao se ispred Teslića, na mjestu gdje su naše jedinice prekinule prugu. U toku dana neprijatelj je pokušavao da opravi razrušenu prugu i cestu i da spase survani voz. Vatrom naših zasjeda neprijatelj je nekoliko puta odbijan. Tek kad mu je pristigla pomoć u pješadiji, artiljeriji i bacačima uspio je da potisne naše slabije dijelove sa komunikacije. 1. januara 1943. godine bataljoni 3. krajiške ponovo su očistili sela Osivicu, Gornji i Gusti Teslić i pripremali se za napad na sam grad .Teslić. 2. bataljon 3. krajiške 1 2, 3. i 6. bataljon 1. proleterske brigade činili su jednu napadnu kolonu, dok su 3. i 4. bataljon 3. krajiške i 4. bataljon 1. proleterske brigade činili drugu napadnu kolonu. Prva napadna kolona imala je zadatak da presječe prugu i drum Teslić—Doboj, obezbijedi se sa pravca Doboja i izvrši napad na Teslić sa istočne strane. Druga napadna kolona da očisti Gornji i Gusti Teslić, obezbijedi se sa pravca Komušine i izvrši napad na grad sa južne i zapadne strane. U 19. časova otpočeo je napad na sam Teslić. Prva grupa (4. bataljon 1. proleterske) u prvom naletu upala je u grad i zauzela artiljerijska oruđa neprijatelja, ali se uslijed protivnapada jačih neprijateljskih snaga morala povući. Ponovnim napadom čitave grupe slomljen je otpor neprijatelja i grad je zauzet. Zarobljeno je 1.270 domobrana, 25 oficira sa pukovnikom Binderom na čelu, a ubijeno ih je oko 40. U izvještaju štaba 1. proleterske divizije Vrhovnom štabu pod br. 117 od 9. 1 1943. godine, o rezultatu borbe na Tesliću, između ostalog, stoji: »Zaplenjeno je: 4 haubice (neispravne 3), 4 p. kolska topa (2 sa manjim neispravnostima), 1 brdski top (sa malom neispravnošću), 2 peš. topa »Pito«, 4 bacača (jedan bez postolja a 2 bez nišanskih sprava), više automatskih oruđa i strojnica; oko 1300 pušaka; preko hiljadu artiljerijskih zrna, oko hiljadu bacačkih bombi, više mčnih bombi, nekoliko stotina hiljada puščanih metaka; veća količina hrane: slanine, zejtina, masti, makarona, 2.500 kg šećera i sl. Tačne količine zaplenjenog materijala se prikupljaju. Garnizon Teslić su branili: II bojna 4. peš. pukovnije IV peš. divizije (zapovednik div. puk. Majetić) Padom Teslića i razoružanjem garnizona od blizu 2.000 neprijateljskih vojnika u centralnoj Bosni, prvih dana januara 1943. godine, zadat je težak poraz četničko-ustaškim i domobranskim snagama. U toku 3. januara 4. bataljon 3. krajiške zauzeo je selo Komušinu i još tri druga sela i rastjerao četnike i domobrane. Zarobio je jednog natporučnika i 20 domobrana, koje je odmah pustio njihovim kućama. Kod ostalih bataljona nije bilo promjena. Uglavnom su se odmarali u selima oko Teslića. Borci su raspoloženi i pitaju: šta je sad na redu. Zahvaljujući velikim količinama razne intendantske opreme, zaplijenjene u Tesliću, borci su se dobro obukli, što je bilo veoma značajno u ovim hladnim januarskim danima. 4. januara 1943. godine neprijatelj je pokušao sa pravca Doboj—Tešanj da prodre u Teslić, ali je 1. proleterska brigada osujetila njegovu namjeru. Sutradan su se jedinice 1. proleterske povukle ne sačekavši da ih smijene bataljoni 3. krajiške brigade, koji su bili upućeni na ovaj pravac. Naš 4. bataljon vodio je susretnu borbu protiv tri neprijateljske kolone koje su uz pomoć artiljerijske vatre nadirale ka Tesliću. 4. bataljonu kao pojačanje upućena je jedna četa iz 3. bataljona. Međutim, to nije bilo dovoljno da bi se onemogućilo nadmoćnijim snagama neprijatelja, potpomognutim tenkovima i artiljerijom, da udu u Teslić. U toku noći 5/6. januara 4. bataljon i četa 3. bataljona povukli su se preko rječice Usore u sastav brigade. 7. januara neprijatelj je iz Teslića artiljerijskim oruđima gađao jedinice 3. krajiške koje su se od juče nalazile na položajima Gornji Teslić—Rankovići. Istoga dana sa oko 3 satnije neprijatelj vrši ispad prema Gustom Tesliću. Sačekan organizovanom mitraljeskom i minobacačkom vatrom odbijen je i prinuđen na povlačenje, bacajući usput opremu i naoružanje. Od 8. do 14. januara jedinice 3. krajiške brigade ostale su na istim položajima. Osim sukoba patrola i susreta sa pojedinim četničkim grupama nije bilo drugih događaja. Po četama je izvođena vojna i politička nastava, a sa mještanima svaka jedinica na svom terenu održavala je političke konferencije. 14. januara preduzet je ponovni napad na Teslić. Napad je otpočeo u 19 časova. Svi bataljoni su uspjeli da zauzmu spoljna utvrđenja i da natjeraju neprijatelja u grad. Uža odbrana, koju su držali Nijemci, bila je jaka i dobro organizovana. Borba je vođena čitavu noć, ali naše jedinice nisu mogle da zauzmu grad. Nakon žestoke i naporne borbe sve su se jedinice brigade u svanuće povukle na polazne položaje. 15. januara jedinice su se nalazile na polaznim položajima. U toku dana ni neprijatelj ni mi nismo napadali. Naveče je, oko 19 časova, ponovljen napad na Teslić. Zima je bila jaka, borci su drhtali od hladnoće i žurili da što prije dopm do grada, kako bi se zaštitili od hladnoće. Opet je borba trajala cijelu noć i naše su jedinice ponovo zauzele spoljna utvrđenja, ali je uža odbrana grada i ovog puta izdržala. Iscrpljene i promrzle naše jedinice su se u prvim jutarnjim časovima opet povukle na polazne položaje. Mokra odjeća i obuća mrznula se na premorenim borcima. Teško im je što nisu uspjeli da zauzmu grad i što nisu izvršili postavljeni zadatak. To je ono što je mučilo većinu starješina i boraca u brigadi. Da je grad zauzet zaboravili bi poteškoće. U ovoj borbi 2. bataljon je zarobio 95 domobrana i 2 oficira i zaplijenio cijelu njihovu opremu i naoružanje. Naredna dva dana prošla su bez borbe. Bataljoni su bili na svojim položajima, vršili patrolna obezbjeđenja, dok se većina ljudstva odmarala. 18. i 19. januara ponovljen je napad na Teslić. Sa istom žestinom i istim požrtvovanjem napadale su naše jedinice. Ovog puta bilo je još teže. Hladnoća je bila mnogo veća. Snijeg do koljena. Privlačenje artiljerijskih oruđa za neposredno gađanje bilo je otežano. Borci su na rukama gurali topove. 1 ovog puta sve su jedinice zauzele spoljna utvrđenja i, kao prilikom prvog napada, stigle do iste linije u gradu. Međutim, Nijemci i ustaše uz pomoć oklopnog voza i jake podrške artiljerijske vatre izdržali su u utvrdenim zgradama. Ove noći duboko su se urezale u sjećanje svih boraca brigade. Ogorčene borbe sa neprijateljem tih hladnih sniježnih januarskih noći iscrple su i psihički i fizički borce. Ranjenim drugovima se teško mogla pružiti potrebna pomoć. Dok su prevoženi na saonicama u bolnicu rane su im zeble, pozlijeđivale se i drugovi su umirali. Posljednje noći ranjen je i Nikola Jeličić. Da je bilo uslova i mogućnosti za lečenje brzo bi se vratio u svoju jedinicu. No, zbog krvarenja, smrzavanja i povrede rane podlegao je. Uprkos svemu tome moral u jedinicama i njihova spremnost za borbu ostali su na zavidnoj visini. Nije bilo ni jednog borca, niti starješine koji bi nepravilno reagovao ili ponustio pred ovim naporima. 20. januara jedinice 3. krajiške nalazile su se povučene svaka na svom pravcu sa obezbjeđenjima prema Tesliću. Neprijateljska artiljerija gađala je položaje naših bataljona i ubila tri druga. Pa ipak taj jednodnevni predah malo je osvježio borce. Sutradan je neprijatelj iz Teslića vršio ispad prema 3. bataljonu. To su naše jedinice i očekivale i priželjkivale, jer je lakše neprijatelja tući kad iziđe iz svojih uporišta. 3. bataljon je osujetio neprijateljsko nastupanje. Sačekao je Nijemce na bliskom odstojanju, potukao ih i natjerao na povlačenje prema Tesliću, nanevši im osjetne gubitke. Poslije ove uspješno završene borbe, povjerovali smo da Nijemci neće više praviti ispade. Medutim, 22. januara oni ponovo preduzimaju napad jačim snagama, uz podršku artiljerije i minobacača, na pravcu 3. i 4. bataljona. Opet smo ih sačekali na bliskom odstojanju. Otvorena je kratka ali snažna mitraljeska i puščana vatra, a onda su naši bataljoni jurišali. Na poprištu je ostalo 15 mrtvih njemačkih vojnika i više ranjenih, dok se glavnina povukla u Teslić. Slijedećeg dana Nijemci opet preduzimaju napad uz jaku artiljerijsku podršku i opet na položaje koje su branili 3. i 4. bataljon. Sada su napadale svježe njemačke snage koje su iz Travnika stigle u Teslić. Snažna artiljerijska priprema otpočela je u prvim jutarnjim časovima. Dva streljačka stroja od po 600 vojnika krenula su prema našim bataljonima. Nijemci su riješili da po svaku cijenu protjeraju naše snage od Teslića. Po završenoj artiljerijskoj pripremi njemačka pješadija, u 11 časova, krenula je u napad. Nijemci su vršili juriš za jurišem, ali naše jedinice nisu uzmakle ni koraka. Sve do 18 časova bješnjela je žestoka borba. Nekoliko puta naizmjenično jurišale su naše i njemačke jedinice. Naši položaji bili su potpuno crni od eksplozija artiljerijskih i minobacačkih granata. Međutim, svi pokušaji Nijemaca da prodru bilo na kom pravcu ostali su bez uspjeha. Na 2. četu 3. bataljona Nijemci su vršili naročito snažan pritisak. Dopirali su na domak ručnih bombi. Odbijajući njihove napade 2. četa je i sama preduzimala protivnapade. Komandir čete Milan Kerkez (Ujko) svaki put jurišao je pred svojom četom. Primjeran drug, komandir i junak nije dozvoljavao da njegovu četu Nijemci odbace sa položaja. U jednom od juriša Ujko je bio ranjen. Rana mu je previjena i pripremljeni su borci koji će svog komandira odvesti do brigadnog previjališta. Ali taj stasiti crni momak i ne pomišlja na odlazak u bolnicu, nego na borbu i svoju četu i na pobjedu nad Nijemcima. Kad su ga drugovi pozvali da pođe sa njima u bolnicu, smijući se odgovorio je: »Drugovi moji dragi, kad potučemo ove Nijemce koji nas danas cio dan ovako drsko napadaju, onda će vaš Ujko poći da se liječi«. Ujkine riječi bile su njegovim borcima još veći podstrek za nove juriše. Njihov ranjeni komandir neće da ih napusti, nego s njima ponovo kreće u napad. U posljednjem jurišu, kad se već bilo dobro smračilo, Ujko je opet ranjen, ali ovoga puta mnogo teže. Nije mogao da se kreće. Sad je za njega sve bilo kasno. Izvršio je obećanje dato svojim drugovima, potukao je Nijemce, prinudio ih na povlačenje i tek tada pošao da se liječi. Na putu do bolnice Ujko je umro na nosilima. Ali njegova četa nije zaboravila svog hrabrog komandira. U ovoj borbi poginula je i drugarica Mika Kovačević, poznata po hrabrosti u čitavoj brigadi. Ispred položaja 4. bataljona ostalo je 50 njemačkih leševa, dok ih je ispred položaja 3. bataljona izbrojano 45. Broj ranjenih i onih koje su Švabe izvukle u toku borbe bio je velik. Zaplijenjeno je 1 teški bacač, 1 puškomitraljez, 25 pušaka, 25 konja i mnogo druge ratne opreme. Ukupni gubici partizana u ovoj borbi bili su: 1 poginula drugarica i 20 ranjenih boraca, od kojih su dvojica kasnije umrla, računajući i komandira Ujku. Naredna tri dana nije bilo borbi, izuzev sukoba patrola na raznim pravcima. Ali je cijelo vrijeme gađala neprijateljska artiljerija i uznemiravala naše jedinice. Selo Ranković i okolna bliža sela crnjela su se od eksplozije topovskih i minobacačkih granata. Mnoge kuće u selu su razrušene. Švabama se ne miruje. Preko obavještajne službe i agenata raspituju se o jačini i mjestima lokacije naših snaga. Četnici i ustaše šalju svoje izviđače da ispituju naše položaje. Mnoge njihove patrole bile su pohvatane, poubijane ili protjerane prije nego što su izvršile zadatak. 27. januara u štabu brigade održan je sastanak sa štabovima bataljona i analizirana postojeća situacija. Uočene su dobre strane i nedostaci u dotadašnjim borbama. Na kraju su doneseni zaključci i postavljeni konkretni zadaci za dalji rad i dejstva. Na ovom području nije se borba vodila samo protivu Nijemaca, nego i protivu četnika, ustaša i domobrana, koji su bili grupisani u Tesliću i oko njega. Četničke snage nalazile su se pod komandom Rade Radića, Tankosića i drugih. Radi uspješnije borbe protivu Nijemaca, četnika, ustaša i ostalih, kao i radi sprečavanja njihovog izlaska iz grada, a i da bi se smanjili naši gubici od neprijateljske artiljerijske vatre, na tom sastanku je odlučeno da se organizuju zasjede po četama na svim pravcima gdje se predviđa mogućnost njemačkog izlaska iz grada ili napada četnika iz pozadine. Istog dana štabovi bataljona prenijeli su ove zadatke na komande četa. Već sutradan čete su postavile zasjede na pojedinim pravcima. Jedan vod 3. čete 3. bataljona bio je u zasjedi kod Žarkovine. U 8 časova naišla je kolona Nijemaca u jačini jedne čete. Pošto je padao snijeg i bila gusta magla vod je pustio neprijatelja na blisko odstojanje, a onda otvorio vatru. Poginulo je 25 i ranjeno oko 30 Nijemaca, dok su ostali pobjegli. Zaplijenjeno je 4 »šarca« (puškomitraljeza), 16 pušaka, 1 strojnica i nešto ratne opreme. Istoga dana druga njemačka kolona, jačine 600 vojnika, napala je sa tri pravca 4. bataljon 3. krajiške. Borba je trajala 8 časova. Naročito je bila aktivna neprijateljska artiljerija koja je cio dan tukla položaje bataljona. U samu noć partizani su izvršili juriš, razbili neprijatelja, ubili 10, a ranili 15 neprijateljskih vojnika. Prilikom odstupanja neprijatelj je u bijesu, zbog ovog neuspjeha, popalio 17 kuća, većinom muslimanskih, i poubijao 25 osoba. U toku ovog dana u 4. bataljonu su bila 2 lakše ranjena borca, a u Trećem 1 bolničar. 29. januara vladalo je zatišje. A narednog dana dejstvovala je samo neprijateljska artiljerija po položajima jedinica 3. krajiške, ali bez rezultata. U 23 časa brigada je najzad krenula sa ove prostorije i preko sela Buletića i planine Borje stigla na prostor Očauš, gdje se zadržala i 31. januara.
|