(narodna pjesma)
Sjetimo se palijeh junaka, Sjetimo se heroja Kurjaka, Veljka, sina ravne Semberije, Uv’jek prvog gdje se bojak bije. Slavan put je kojim Kurjak prođe Ves’o narod gdje god junak dođe. Sin je bio našega seljaka, Kakvog r’jetko rađa sretna majka. Sve je redom preš’o ofanzive I brigada dičila se njime. Al’ u Sedmoj od svoje brigade Teško ranjen Kurjak izostade. Za pokreta nije više bio, Po Glogovcu selu se je krio. No četnici za to saznadoše I Glogovac selo opkoliše. Nađoše ga u jednoj njivici, Sjedio je Veljko u pšenici. Čim ih spazi, svoj pištolj izvuče I bandite otpoče da tuče. Ali oni vatru otvoriše I Kurjaka namjestu ubiše. Ubiše ga, skidoše od’jelo, Na kola mu meću mrtvo t’jelo; Pa ga voze do Bijeljine grada, Gdje je bila njemačka komanda; Da se hvale, da dobiju novca Za tijelo narodnoga borca. Takva smrt je junaka Kurjaka Od četnika, sramnih izdajnika. Slavni heroj, što imade, dade, Za slobodu ništa ne žalio I mlađanom krvlju je zalio.