pjesma posvećena V. Vlahoviću, studentu tehnike
Ti ležiš u bolnici u dalekoj bratskoj zemlji, pod toplim nebom Mediterana. Okolo tebe proljeće je procvjetalo krvlju, iznad tebe nebo se naoružalo gromovima, U tebi se mladost nasmijala rumenom zorom. Ležiš na krevetu koji miriše jodom i krvlju, Nad tobom se vije bijelo platno crvenog krsta Htio bi da ustaneš ali gle: Tamo gdje se rješava naša sudbina, U studentskom naselju na kraju grada, Nogu ti je odnijela granata. Čitali smo tvoje toplo, drugarsko pismo, U kome žališ za drugovima što su pali, Čitali smo ga nekoliko puta i mi smo, I mi smo ih drugarski oplakali. Ti ležiš u bolnici u dalekoj bratskoj zemlji I misliš na uzorane njive u tvome selu, Koje se jutrom dime kao široka plava jezera, Misliš na nas koji smo ostali ovdje. Na nas koji smo s tobom, Jer tvoja izgubljena noga pod ledinama našega grada Odsječeni je komad našega mesa, KOMAD srca.
(objavljeno u listu Dimitrovac 1937. godine)