ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 4
Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


IZVEŠTAJ ŠTABA DINARSKE ČETNIČKE DIVIZIJE OD 1.DECEMBRA 1944. KOMANDI NEMACKOG 15. BRDSKOG ARMIJSKOG KORPUSA1

ČETNIČKA KOMANDA, POLOŽAJ

Pov. Br. Si.

1. decembar 1944. godine Položaj.

GLAVNOJ NEMACKOJ KOMANDI KN I N. —

Četnička komanda sa svim svojim oružanim snagama od meseca septembra prošle godine radi i sarađuje sa Nemačkom vojskom u ovim krajevima iskreno i lojalno.2 Ovo su nam nalagali naši zajednički interesi u borbi protivu zajedničkog neprijatelja. Ova se saradnja produžila sve do danas. Kada je pre skoro meseca dana otpočela velika partizanska ofanziva na Knin3 i kada su četnici izgubili jedan veći dio teritorije četnici su uvideli da je više ovde njihova borba uzaludna jer da će ipak morati jednog dana napustiti ovu teritoriju. To je od strane prestavnika ove komande majora Mijovića tačno rečeno Komandantu Nemačkog Korpusa u Kninu. Sa strane gospodina denerala komandanta Korpusa je izražena želja da ne treba da se rastavljamo nego da do kraja zajednički podijelimo sudbinu pa šta nam bude. Sa naše strane po principu solidarnosti i bratstva po oružju je to prihvaćeno pod jednim drugim uslovom i načelom u čemu smo se jednodušno saglasili: Da naš dalji rad kao i uspešan ishod našega rada mora počivali na uzajamnom potpunom poverenju i razumevanju kao i u uzajamnoj pomoći kako u municiji tako i u oružju, odeći i hrani. Stali smo na gledištu da samo zajedno možemo naći izlaza iz situacije. Na osnovu svega toga četnička komanda je i do-nela odluku i ako to nije bilo više u njenom interesu da četnici ostanu i bore se zajedno sa nemačkom vojskom dok će nam ranjenike, bolesne i civile Nemci jednim delom evakuisati a jednim delom pomoći nam da se evakuišu. Pod tim uslovi-ma četnici su nastavili borbu koja se vodi već mesec dana. U ovoj borbi četnici su dali sve od sebe. Dakle četnici su ispunili svoje obećanje i zapečatili ga krvlju mnogih mrtvih i ranjenih. Sa nemačke strane nisu ispunjena obećanja tako reći nimalo četnici nisu dobili nikakve pomoći koja je obećana. Četnici su se borili po nekoliko dana gladni, goli i bosi i bez municije. Na naše intervencije da se stanje poboljša uvek se samo obećavalo od danas do sutra i po tim obećanjima mi smo zavaravali naše borce i gurali ih gladne, gole i bose i sa zadnjim zalihama municije u novu krv i borbe. Obećanja od strane Nemaca sve su se manje i manje ispunjavala. Došlo je do toga da su većina boraca ostali i bez zadnjeg metka. Takvi borci su morali napustiti položaj a sa nemačke strane se to tumačilo kao bezrazložno napuštanje položaja. Četnički uspesi i četničke žrtve nisu zapažani a ako su neki borci zbog gladi ili potpunog pomanjkanja municije morali napustiti položaj to se faVorizovalo bez da se tražilo uzroka tome. Dvaju glavnih, faktora nije bilo a to je MUNICIJE I HLEBA. Ta dva pitanja nisu ni dan danas rešena. Naše jedinice ne dobivaju nikako municiju, jer ono malo što je davano jedva je bilo tek deseti dio onoga što je trebalo da se izda. Naše jedinice koje drže položaje severno od Knina oko Plavna već deset dana ne dobivaju niti hleba jer nemamo prevoznog srestva a na traženje od nemačke komande nismo ga mogli dobiti.

Sa vojno-strategiske strane situacija stoji ovako: Partizani svim silama nastoje da nam odseku ostupnicu budući da frontalno nisu imali uspeha i to jednim bližim odsecanjem pravcem Golubić — Zagrovići — Mokro Polje i jednim širim obuhvatom pravcem od Strmice i Tiškovca na Otrić i Srb što je za nas opasnije. Situacija u ovome pravcu postaje svakim danom sve teža sa malo nade na njeno poboljšanje.

Naše jedinice koje su izvučene na prostoru Plavno, Radijevac, Oton i Pađene budući potpuno bez municije a i gladne ne prestavljaju neku naročitu vrednost ali njihovim prisustvom na položajima oko Plavna, Radljevca i Otona kao i na Zagro-viću u mnogome spašavaju situaciju. Naše jedinice koje se nalaze na Položajima Topolje i Kninsko Polje bez municije ne prestalvjaju nikakvu snagu.

Kada je jutros major Mijović4 kao prestavnik ove komande došao u nemačku komandu ne samo da nije naišao ni na kakvu pomoć već nije naišao niti na razumevanje. Znači sa nemačke strane ne postoji mogućnost da se naše jedinice us-posobe za dalju borbu sa nemačkim jedinicama. Mi sa naše strane smo učinili sve ali mi ne možemo pomoći jer nemamo. Da li nemačka komanda ima ili nema u to se ne upuštamo ali fakat je jedan da mi nemamo. Zbog ovoga mi u ovoj borbi ne možemo da damo ono što bi mogli dati ali ne našom krivicom već ili stvarnim nemanjem sa nemačke strane ili pak sticajem nekih drugih prilika. Četnička komanda žali da je do ovakvog stanja u opšte došlo. Ona želi da i dalje dijeli sudbinu sa ne-mačkom vojskom. Ali dok ne bude mogućnosti sa nemačke strane da se četnicima pruži stvarnija i efikasnija pomoć četnička komanda će pokušati da prikupljanjem svojih snaga i posedanjem strategiski važnih položaja bar do nekle umanji nedostatak ishrane i pomanjkanje municije. To na ovaj način što će se četničke jedinice sve skoncentrisati na prostoru 2ag-rovići, Radljevac, Oton i Plavno do Otrića sa zadatkom krajnje mogućnosti držanje položaja prema Golubiću i Strmici i zatvaranje pravca od Tiškovca. Uspeh u ovome zavisiće od toga da li će Nemačka komanda uspeti da nas snabde u prvom redu sa municijom a u drugom sa hranom. Dakle isti problem: MUNICIJA I HLEB. U koliko se ovo dvoje reši i izvršenje zadatka biće sigurnije. Ne treba zaboraviti to da nam u položaju kako se sada nalazimo od Golubića, Strmice i Plavna preti velika opasnost da ne budemo odsečeni te molimo nemačku komandu da sa svoje strane ovu opasnost uzmu u najozbiljnije razmatranje.

Ovakvim grupisanjem četnika ako bi bili snabdeveni sa municijom i hranom rešava se ova najveća opasnost odsecanja naših i nemačkih snaga sa pomenutih pravaca od Golubića, Strmice i Tiškovca preko Plavna.

U ovu svrhu ova komanda moli da baza-centar za snabde-vanje naših jedinica do daljeg zajedničkog sporazuma i situacije budu Pađene. Odatle će ova komanda imati bolje mogućnosti dotura municije i hrane svojim jedinicama i na ovaj način biće uz jednu vojničku pomoć i Nemaca riješena i ova opasnost koja nam preti.

Ova komanda i ovom prilikom moli da nas nemačka komanda shvati kao narod koji je sve dao na oltar nacionalizma i časne borbe te da i drugim našim skromnim zahtevima izlazi u susret jer sve je to u uskoj povezanosti sa našim zajedničkim ciljem BORBOM.

Ovoga momenta dobivamo izveštaj da su jedan deo naših izbeglica sa Žagrovića partizani zarobili što potvrđuje veliku opasnost ovim pravcem. Zato se moli nemačka komanda da ovaj dopis primi znanju radi daljeg ravnanja prema novonastaloj situaciji.

Za četničku komandu

Major, Nov. R. Mijović

M.P.5

1  Fotokopija originala (pisanog na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ca, k. 160, reg. br. 3/4 (H-X-313).

2  Posle kapitulacije Italije (8. septembra 1943) Dinarska četnička divizija se preorijentisala na saradnju sa nemačkim okupacionim trupama. Komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti je već 6. septembra 1943. naredio komandantima potčinjenih jedinica da u slučaju dolaska Nemaca izbegava sukobe i dodire sa njima (Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, dok. br. 202). Po dolasku nemačkih trupa na teritoriju divizije prestaje četničko taktiziranje. U naređenju četničkog komandanta mesta u Vrlici od 17. oktobra 1943. piše:

»... Prilikom zaposjednuća Vrlike i vrličke krajine po njemačkim vojnicima naređuje se četnicima, kao i pučanstvu ovoga kraja, da se najkorektnije ponašaju prema njemačkim vojnicima i oficirima, a naročito se naređuje četnicima (podvučeno u originalu — prim. red.), da moraju svakog njemačkog oficira pozdraviti isto tako kao i svoga ...« (Arhiv VII, Ca, k. 160, reg. br. 22/2).

Kako je za saradnju bila zainteresovana i nemačka strana, nije se uopšte čekalo na oružanu saradnju između četnika i nemačkih okupacionih trupa. U izveštaju komandanta 3. brigade 501. korpusa od 10. septembra 1943. komandantu Dinarske oblasti, između ostalog, piše:

»... Danas (tako piše u originalu — prim. red.) zorom oko 9 časova nemačka komanda poslala je svoj auto po četničkog komandanta Žitnić (selo u drniškom srezu — nap. red.) sa molbom' pismenom da dođe u nemačku komandu u Drniš. Pošto je kapetan Poduje već pošao, to je i produžio za Drniš. U Drnišu je uglavnom raspravljano o posedanju pruge Unešić — Drniš s tim da se četnički odred naoruža i posedne ovu prugu. Zahtevano je da se danas posle podne u 3 sata postroji Splitsko-Sibenski bataljon i da će izaći nemački komandant da ga pregleda i da se donese rešenje o tome.

Prihvatio sam prednju ponudu i u označeno vreme postrojio sam 4. bataljon u jačini od 120 ljudi. Nemačkom pukovniku pri dolasku izvršene su vojničke počasti — premda za to nisam imao odobrenje — no nisam znao kako da postupim jer je zahtevao postrojeno ljudstvo. U razgovoru je rekao da će nam dati puške i mitraljeze i da od nas zahteva da branimo prugu od Unešića do Drniša. Ja sam izjavio da mi je sa tim brojem nemoguće održati celu dužinu pruge t.j. sa 240 pušaka koliko su mi obećali za prvi momenat dati, no ostalo je na tome da će se još videti.

Pri ovim razgovorima bio je prisutan i Vojvoda Raković kao i pop Sunajko.

Partizanske snage vrše koncentraciju na prostoru oko Perko-vića a juče su zapalili ž. st. Dolac. O namerama i tačnom broju za sada još nemamo podataka. Na italijansku posadu u Unešiću napadali su predprošle noći. Oni iz Koperne uspeli su da se izvuku u Unešić.

Danas ovi koji su bili kod mene krenuli su ravno i ka vama. Javite mi rezultat razgovora. Dajte mi odmah odgovor po svemu«. (Arhiv VII, Ča, k. 160, reg. br. 16/2).

3 Reč je o trećoj etapi ofanzive jedinica 8. korpusa NOVJ za oslobođenje Dalmacije, koja je trajala od 7. novembra do 9. decembra 1944. Opširnije o tome vidi: Todor Radošević, Ofanziva za oslobođenje Dalmacije, VII, Beograd, 1965, str. 226—270.

4 Novak, načelnik Štaba Dinarske četničke divizije.

5 Nečitak otisak okruglog pečata.


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument