| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument | 
| 
 Pismo Otmara Kreačića u vezi sa skorim oslobođenjem zemlje   »Dragi  
drugovi, pred jedinicama našeg 6. korpusa, pred svim našim ustanovama i  
institucijama, pred svim našim borcima i rukovodiocima predstoje dani u kojima  
ćemo se pokazati pred našim još neoslobođenim narodom kao vojska  
osloboditeljica, kao sinovi domovine koji oslobađaju narod, zemlju od jarma  
njemačkog fašizma i ustaša. I dok jedni strijepe pred našim dolaskom i sa  
zebnjom nas čekaju, dotle stotine hiljada, bolje reći ogromna većina našeg  
naroda, već danas sa radošću očekuju dan kada će konačno, zahvaljujući našoj  
slavnoj Armiji, potpuno i zauvijek biti oslobođeni. Drukčije nas naš narod,  
koji četiri godine pati i strahuje, ne može dočekati već samo sa radošću i  
uzdahom olakšanja. I zaista, mi svi dolazimo u do tada još porobljene krajeve,  
gradove i sela kao pravi i istinski oslobodioci. I u vezi s tim svaka naša riječ,  
svaki naš čin, svaki naš odnos sa narodom, sa starcima, djecom i ženama,  
mora biti takav da oni osjete da je došao čas oslobođenja, da je prestala da  
ih mori njemačka fašistička neman i ustaška krvava strahovlada. Oni moraju  
da osjete da su došli novi ljudi koji su ih oslobodili i koji im nose novi i  
ljepši život. Neprijatelj, koji se sigurno tu i tamo uvukao u naše redove,  
nastojaće da tu ljubav našeg naroda prema svojoj vojsci i svoje vojske prema  
narodu, pomuti raznim nedozvoljenim činima i samovoljom. Svi naši borci i  
rukovodioci, svi naši štabovi, ustanove i institucije, moraju budno paziti na  
takvu rabotu neprijatelja. Dan kada oslobodimo novo mjesto, mora da postane za  
narod toga mjesta najsretniji dan u njegovoj historiji. A tako će to i biti  
kada naša vojska, naši borci i rukovodioci, naše ustanove i institucije  
shvate pojam oslobođenja sadržajno i u punom smislu. Na  
dostojanstvo rukovodilaca i boraca oslobodilačke Armije, na bilo koju ustanovu  
i instituciju naše nove Federativne Jugoslavije paziti kao oko u glavi. Ljubav  
prema narodu treba pokazati u punoj mjeri. Gdje god je to moguće narodu treba  
dati najveću pomoć. Zemlja i narod među koje dolazimo treba da osjete dolazak  
Armije osloboditeljice. Ovo naši borci i rukovodioci, ma gdje oni bili, moraju  
imati na umu, moraju se tako odnositi. Želeo bih da o ovom pitanju  
porazgovarate opširno sa svim vašim borcima i ljudima kojima rukovodite, sa  
svim vašim podređenim ustanovama i institucijama. Ovo učinite odmah, jer je  
pitanje oslobođenja cijele naše domovine pred nama«.32 
 
 |