Politička kampanja protiv NOP-a kao posljednje oružje   Kao jedan od nosilaca kontrarevolucije četnički pokret je doživio potpun slom u sukobu s narodnooslobodilačkim pokretom. Nastavši s tendencijom da bude nosilac pokreta otpora protiv okupacionih sila u poraženoj i raskomadanoj Kraljevini Jugoslaviji, taj se pokret ubrzano ispoljavao kao nosilac idejnog i političkog programa na kojemu se nije mogao zasnivati nacionalno oslobodilački pokret. Budući da je suprotstavljao programskim koncepcijama drugih kvislinških snaga u zemlji - u prvom redu velikohrvatskoj koncepciji ustaša i njenoj konkretnoj primjeni u stvaranju NDH - svoj velikosrpski program, ubrzo se pokazalo da organiziranje akcije na njegovoj realizaciji ne može biti privlačno u širim razmjerima. Zbog toga su bile neostvarive i težnje da se taj pokret organizira i djeluje kao. vojna snaga emigrantske vlade pod imenom Jugoslavenske vojske u otadžbini. Iako se vodstvo četničkog pokreta nastojalo predstavljati kao nosilac takve sile, kojoj je glavna zadaća da vodi oslobodilačku borbu protiv okupatora, njega je svakodnevna zbilja sve više demantirala zbog paradoksalnog statusa u koji je zapao četnički pokret. Pojava i konstantno jačanje narodnooslobodilačkog pokreta, kojemu je organizator i predvodnik bila KPJ, utjecali su da četnički pokret prvenstveno u njemu spoznaje svog glavnog protivnika. Idejno-politički i klasni razlozi bili su osnovno polazište za etnički pokret u odbacivanju mogućnosti suradnje s NOP-om protiv okupatora kao zajedničkog neprijatelja. Ta činjenica, kao i spoznaja da nacionalno-oslobodilačka dimenzija jugoslavenske socijalističke revolucije postaje sve privlačnija i snažnija poluga u procesu opredjeljivanja naroda, utjecali su da je četnički pokret pribjegao stvaranju savezništva sa snagama okupatora. Kada je riječ o Hrvatskoj, treba u prvom redu voditi računa o činjenici da je uspostava ustaškog režima, označenog proglašenjem NDH, a uz pomoć glavnih okupacionih sila, bio faktor koji će posebno utjecati na stvaranje i organiziranje četničkih elemenata i grupacija. U idejno-političkom pogledu bio je to zapravo nastavak sukoba unutar građanskih snaga iz predratnog razdoblja. Taj sukob je pretkazivao ulazak u fazu žestokog obračuna, ali je daljnji razvoj rata ukazivao i na druge momente. Riječ je o tome da će pojava i konstantno jačanje narodnooslobodilačkog pokreta biti presudni faktor koji će u mnogočemu utjecati na taktiku u držanju sučeljenih snaga unutar kontrarevolucije. U Hrvatskoj će to vidljivo doći do izražaja u odnosima između četničkog pokreta i ustaškog režima. Pokazat će se, naime - kao i u cijeloj zemlji -da su NOP i revolucija bili onaj faktor protiv kojeg su se u mnogočemu poistovećivali interesi i ciljevi snage kontrarevolucije utječući ujedno i na karakter njihovih međusobnih odnosa, tj. stupanj sukobljenosti i isključivosti. Dakako da usko povezano s tim treba sagledavati i ulogu okupacionih sila. Politička kampanja protiv NOP-a ispoljavala se kao jedna od bitnih komponenata vojno-političke djelatnosti četničkog pokreta. Ona se izražavala u brojnim i različitim oblicima organizacionog i propagandnog karaktera. S razvojem rata zapravo se sve više ispoljavala kao svojevrstan pokazatelj stvarnih mogućnosti i utjecaja četničkog pokreta. Postajala je, naime, sve neophodnija zamjena za slabljenje stvarnih pozicija četnika. Uočavanje njene funkcije i sadržaja omogućuje istodobno spoznavanje sve veće nemoći četničkog pokreta u odnosu na sve dominantniju poziciju NOP-a. Kada vidljivo oslabljene pozicije četničkog pokreta od jeseni 1943. doživ-ljavaju sve veće potrese, i zbog značajnih promjena u kvalifikaciji tog pokreta od strane Saveznika, u prvom redu Velike Britanije, pod čijim su okriljem bili kralj i emigrantska vlada - znatno veća pažnja je bila posvećena utemeljenju pojedinih organizacionih oblika. Na pojedinim područjima poduzimaju se dosta intenzivne akcije oko organiziranja stanovništva u pojedine organizacije, preko kojih se teži uspostaviti što potpuf1iji politički nadzor i organizirati što dinamičnija politička kampanja protiv NOP-a. Raspoloživa dokumentacija pokazuje da se ta akcija pokušala što šire organizirati na području Dinarske četničke oblasti. U svibnju 1944. osnovan je Nacionalno-prosvjetni odbor Dinarske četničke divizije, koji je, među ostalim, trebao raditi na organiziranju »prikupljanja građe antikomunističke propagande« i »obavještajne službe o Srbima koji su u partizanskim redovima«134 U srpnju je uslijedilo osnivanje Oblasnog nacionalno-prosvjetnog odbora, tj. za čitavu Dinarsku četničku oblast.135 Sredinom kolovoza održana i u Kosovu konferencija učitelja i profesora. Cilj je četničkog rukovodstva bio da se što više angažiraju prosvjetni radnici u političkoj akciji pod parolom da su »dužni da svoj glas dadu na odbranu srpstva i svetosavlja«, te da se od njih »kao nacionalnih radnika očekuje, da će kao takovi odobriti ne samo nacionalni rad Dinarske četničke oblasti, nego i odobriti sadašnju četničku borbu, koja se vodj protiv komunizma«. Skup je, međutim, pokazao da među prosvjetnim radnicima vlada vidljiva odbojnost prema četnicima i njihovoj akciji, u koju se veoma mali broj uključio.136 Nacionalno-prosvjetni odbor je u organizaciji četničke propagande preuzeo i zadaću pokretanja i izdavanja listova.137 134 AH, ČA, kut. 1, Zapisnik sednice za osnivanje Nacionalno-prosvetnog odbora Dinarske divizije održane u Kosovu 20. V 1944. 135 AIHRPH, NG, kUt. 424, L2, Đujićeva »naredba pov. br. 9«, 12. Nil 1944. 136 Zbog odlučnog suprotstavljanja takvim tendencijama izraženim na konferenciji i odbijanja da potpišu rezoluciju, četnici su uhapsili učiteljice Ilku Popović, Danicu Popović i Kseniju Govedaricu, koje su inače bile suradnice NOP-a, i ubili ih. (Usp. Za slobodu - Učitelji, nastavnici iprofesori Hrvatske poginuli u narodnooslobodilačkom ratu, uredio T o m o Ž a l a c, Zagreb 1955,51-52 i 122-123). 137 Na sjednici Nacionalno-prosvjetnog odbora, 9. IX 1944, zaključeno je da se intenzivira rad na izdavanju četničkih listova. (AH, CA, kut. 1, zapisnik sjednice). Osim već konstatiranih u toku 1943-1944. izlazio je u Hrvatskoj povremeno veći broj listova, od kojih navodimo: »Četnik«, »Glas srpstva«, »Dinarski glasnik«, »Naša vera«, »Jadranski glasnik«, »Glas Tromeđe«, »Dinarski četnik«, »Vidovdan«, »Glas nove omladine«, »Naša uzdanica«, »Naša Bukovica«, »Glas Bukovice i Ravnih kotara«, »Srbobran«, »Naša Lika«, »Glas naše Like«, »Ličko planinski četnik«, »Srpski četnik«, »Krajina u krvi«. Ti listovi su se poglavito pojavljivali u nekoliko brojeva, ponekad kao leci u povodu nekog događaja, umnožavani na ciklostilu, a češće pisani i, rukom. Istodobno je poduzeta i akcija političkog angažiranja pravoslavnog svećenstva. Četničko rukovodstvo nije nailazilo u redovima svećenstva na željnu podršku, iako je jedan broj svećenika prišao četnicima. Krajem listopada 1943. u Bjelini je održana konferencija pravoslavnih svećenika sjeverne Dalmacije, na kojoj su se izjasnili za podršku NOP-u. Tom prilikom je donesen proglas u kojemu pravoslavni svećenici protestiraju protiv zločina »izvršenih od strane bezdušnog fašističkog okupatora i njegovih slugu ustaša i četnika«. U proglasu se posebno osuđuje »izdajnički rad jugoslavenske izbjegličke 'vlade' u Londonu, koja preko svoga ministra Draže Mihailovića organizuje četničke bande koje, u zajednici sa najvećim neprijateljem našeg naroda Nijemcima, vode borbu protiv Narodnooslobodilačke vojske«. 138 U odgovoru koji je uslijedio na taj proglas u ime »sveštenika u četničkim redovima«, poručuje se svećenicima i~ sjeverne Dalmacije da narodnooslobodilačku borbu vodi »hrvatska partizanska vojska« radi uništenja srpskog naroda. 139 U daljnjoj akciji posebno se značenje pridavalo »skupštini srpsko-pravoslavnog sveštenstva sa Tromeđe«, održanoj krajem kolovoza 1944. li Kosovu, Trebao je to biti skup predstavnika svećenstva s područja Dalmacije, Like, Korduna, Banije i zapadne Bosne. Mnogi pozvani svećenici nisu se, međutim, odazvali. Zbog toga, navođenje 35 imena svećenika kao potpisnika Izjave koju su prisutni objavili na konferenciji, ne odražava pravo stanje, nego je svojevrsni falsifikat. 140 Izjava izražava podršku četničkom pokretu i sadrži apele na »pravoslavnu javnost«, od kojih se, među ostalim, ističe: »U današnjim tragičnim danima kad se postavlja pitanje biti ili ne biti za srpski narod, nema mesta nikakvoj partiskoj opredeljenosti ili delatnosti. Danas je potrebno da se prikupe sve naše snage na spasavanju Srpstva. Zato apelujemo na srpski narod da odbaci od sebe sve lične partiske nesuglasice i svaku podvojenost, da se međusobno izmiri i na taj način postigne jedinstvo duha i misli, kako bi bratska ljubav i sloga potpuno triumfovala na spas milog nam Srpstva«. 141 U toku 1944. pokušalo se, također u sklopu Dinarske četničke oblasti, pojačati organiziranje »nacionalne omladine«. Pri tome se posebna pažnja pridavala organiziranju omladinskih brigada i organizacija »Uzdanica« i »Zatočnici«. 142 Intenziviran je rad na organiziranju žena u Kolu srpskih sestara. 143 138 G i z d i ć, Dalmacija 1943, n. dj., 717-718. 139 AH, ČA, kut. 1, Poruka sveštenicima iz sjeverne Dalmacije. 140 AH, ČA, kut. 1, poziv i odgovori pozvanih za sastanak 31. VIII 1944. 141 AH, ČA, kut. 1. U žestokoj kampanji konfrontacije sa NOP-om četnički pokret je bio jedan od glavnih nosilaca ideja građanskog nacionalizma, antikomunizma i konzervativne tradicije. Narodnooslobodilačkom pokretu, koji je utemeljenje puta rješavanja nacionalnog pitanja jugoslavenskih naroda sve uvjerljivije dokazivao svojim pobjedama i sve većom snagom bratstva i jedinstva, težilo se suprotstaviti sve bezobzirnijom diskvalifikacijom i odveć prozirnim programskim postulatima. U Hrvatskoj je takav smjer kampanje vidljivo došao do izražaja. U obezvređivanju NOP-a i njegovih ciljeva četnički pokret je osobito težio ustrajati na tezi o njegovoj istovetnosti sa ustaštvom. Cilj je bio da se isticanjem takve simbioze prvenstveno ukazuje kako je riječ o pokretu koji je uperen protiv interesa srpskog naroda i s kojim se njegova perspektiva ni u kojem pogledu ne može povezivati. Apsurdnost tih tendencija svakako je najuvjerljivije potvrđivala istovetna ustaška kampanja, dakako, s drugih pozicija: Ta je kampanja pokušavala u prvom redu obezvrijediti NOP kao pokret uperen protiv hrvatskog naroda, težeći pri tome gorljivo uvjeravati kako su glavni pokretači i nosioci NOP-a četničke velikosrpske snage. Usko povezano s tim, četnička je kampanja prvenstveno težila diskvalifikaciji KPJ kao organizatora NOP-a. Komunisti su proglašeni kao glavni neprijatelji srpskog naroda. »Danas je naša borba protiv tog neprijatelja olakšana time«, isticao je Đujić, »što se komunisti više ne kriju, oni sada rade otvoreno, a pod njihovu firmu srpa i čekića i jevrejske petokrake zvijezde, svrstali su se, osim Jevreja i frankovci koji su duhovno podigli ustaše - za koje je već i radio London javio već nekoliko puta, da prelaze u masama u komunističke redove. Sada su se svi strpali u jedan koš, i naš narod žilavo udara po tome košu bez milosti i sažaljenja, onako kao što su i komunisti pune dvije godine bez milosti, ubijali naše najbolje sinove, uništavali naša narodna bogatstva, i pod krvavom jevrejskom petokrakom zvijezdom kroz našu razapetu Otadžbinu, u znaku srpa i čekića, sijali glad i smrt i stvarali od naroda i njegove imovine nova i strašna zgarišta, grobljišta i pepelišta«.144 Program rješavanja nacionalnog pitanja, koji je formulirao NOP i učinio kvalitetan korak naprijed u njegovu ostvarivanju s odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a, krajem studenog 1943. u Jajcu, bio je osobito težak udarac četničkom pokretu kao i ostalim kontrarevolucionarnim snagama. U vezi s tim četnička je kampanja posebno inzistirala na optužbi da su odluke u Jajcu uperene protiv interesa srpskog naroda i da, prema tome, ne vode rješavanju njegova nacionalnog pitanja. Inzistiralo se na tome da NOP radi na stvaranju velike Hrvatske i komadanju srpskih zemalja. U povodu Prvog zasjedanja ZA VNOH-a, sredinom lipnja 1943, četnička propaganda je isticala da se NOP bori »za Hrvatsku od Zemuna do Kotora i za raspačavanje srpstva«. Stvaranje nove Jugoslavije kao federativne zajednice ravnopravnih naroda okvalificirano je prvenstveno kao negacija tekovina »srpske državne misli«. Konstituiranje federalnih jedinica Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine ocijenjeno je kao tendencija da se te zemlje »istrgne iz srpske zajednice« i »odvoji od srpstva«. 145 Osnivanje Srpskog kluba vijećnika ZAVNOH-a, u siječnju 1944, ocijenjeno je kao čin »nacionalne izdaje« izvršen od grupe samozvanaca u čijem se proglasu srpskom narodu u Hrvatskoj »falsifikuje našu istoriju i pokušava da najpodlijim lažima i podvalama otruje dušu narodnu«. 146 142 AIHRPH, NG, kut. 424, f. 2, Organizacija i formacija nacionalne omladine Dinarske četničke oblasti, nedatirano. 143 AIHRPH, NG, km. 429, Pravilnik o radu Kola srpskih sestara, siječanj 1944. 144 AIHRPH, NG, kut. 428, M. Đujić: »O našem najvećem narodnom neprijatelju o komunistima«, listopad 1943. 145 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 10. 146 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 8, letak: «Srpskom narodu«. Na tim parolama četnička je propaganda nastojala ustrajati isticanjem četničkog pokreta kao jedine snage koja se bori za spas srpskog naroda od opasnosti koje prijete njegovom razjedinjenju i postepenom uništenju. Ta je kampanja polazila od apela za okupljanje svih Srba u četničke redove, »jer jedino Četništvo čuva Kraljevu Srbiju i osigurava nacionalnu egzistenciju Balkana« . 147 Usko povezano s tim, četnički je pokret zagovarao i svoju koncepciju buduće 1ugoslavije, u kojoj mora da se »formira jedna jedina srpska jedinica, sastavljena iz svih srpskih krajeva zajedno sa Srbijom« . 148 147 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 2, letak: »Ko ne mjeri mjerom - taj prevrne vjerom«, izd. Propagandnog otseka Drugog dalmatinskog korpusa. 148 Kao u bilj. 141. Svakako je zaokret u savezničkoj politici prema četničkom pokretu i Mihailoviću, a zatim i kralju, bio težak udarac takvim programskim nastojanjima četničkog pokreta. Uspješna bitka rukovodstva NOP-a na čelu s Titom za međunarodno priznanje nove Jugoslavije učinila je iluzornim ostvarenje političkih koncepcija na čijoj je propagandi četnička kampanja pokušavala da ustraje. Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument