Ilija Radulovic: TRECA KRAJISKA BRIGADA
Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


Napad na Bugojno

 

U međuvremenu dok je brigada bila orijentisana prema Travniku i Turbetu, a 3. bataljon prema Bugojnu, Jovo Puzić, komandant 3. bataljona odnekud je dobio podatke da se u Bugojnu nalaze vrlo male neprijateljske snage i da su spremne u većini da se predaju našim jedinicama. Manji dio ustaša, prema ovim podacima, trebalo je likvidirati i grad bi bio bez mnogo muke zauzet. Ovi podaci su toliko ohrabrili Puzića da se nosio mišlju da sam sa 3. bataljonom napadne Bugojno. Radi svake sigurnosti riješio je da provjeri ove podatke.

Tih dana uspostavljena je veza sa komandom teritorijalne čete (samostalna četa koja je dejstvovala na prostoriji između Bugojna, Kupresa i Donjeg Vakufa). Komesar ove čete bio je rodom iz Bugojna. Odlučeno je da on pođe u Bugojno i provjeri navedene podatke preko svog brata koji je živio u Bugojnu i bio naš simpatizer, Sa komesarom je upućen komandir 3. čete 3. bataljona i još dva borca.

Naveče 20/21. avgusta sastali su se komandir 3. čete i komesar teritorijalne čete i od Čipulića neopaženo se provukli između bunkera u Bugojno. Pošto su došli do komesarove kuće i dobili podatke o rasporedu neprijateljskih snaga u Bugojnu istim pravcem povukli se nazad.

Rano ujutru, 21. avgusta, plan je predat Puziću, a ovaj ga je odnio u štab brigade. Tek tada se Puzić uvjerio da su raniji podaci bili netačni. Plan odbrane koji je dobijen u Bugojnu omogućio je da se donese pravilna odluka i izvrši najcjelishodniji raspored naših snaga za napad na grad.

22. avgusta 1943. godine, tačno na prvu godišnjicu svog formiranja, 3. krajiška zajedno sa 4. krajiškom brigadom napala je ustaško-domobranski garnizon u Bugojnu. Raspored za napad bio je slijedeći: 4. bataljon napadao je preko Gradine i niz Čipulički potok; 3. bataljon preko Gaja i željezničke stanice; 1. bataljon poljem od Vrbasa do ceste i pruge, dok je 2. bataljon bio na obezbjeđenju prema Turbetu. 4. krajiška brigada napadala je s juga i jugoistoka, između komunikacija Bugojno — Gornji Vakuf i Bugojno — Kupres.

Prema podacima koji su dobijeni iz Bugojna najjača utvrđenja koja su ustaše branile bila su na Gradini i Gaju.

Napad je otpočeo naveče u 23 časa i 15 minuta, trajao cijelu noć i idući dan do pada mraka. Prva je ušla u Bugojno 4. krajiška brigada i počela da zvoni na crkvenom tornju, dajući na taj način znak drugim jedinicama da se ona već nalazi u gradu. Ustaše na Gradini i Gaju pružale su otpor. Dobro sagrađeni bunkeri sa mitraljeskim gnijezdima štitili su sve prilaze k njima. Nekoliko pokušaja partizana da prodru preko Gaja i Gradine ustaše su odlučno odbile. Borci su potrbuške puzili do pred bunkcre i rovove. Međutim, brisan prostor omogućavao je ustašama dobru kontrolu vatrom i preglednost predterena. A mi nismo imali artiljerijskih oruđa za rušenje bunkera.

4. bataljon je prodro niz Čipulički potok među ustaška utvrđenja i počeo da osvaja i spaljuje bunkere na Gradini jedan za drugim. Ali bunkeri na Gaju nisu se mogli osvojiti. 3. bataljon koji je napadao na pravcu Gaja snažno je jurišao i zajedno sa 4. bataljonom upao u grad.

U isto vrijeme 1. bataljon sa komandantom Atlagićem na čelu osvajao je zgradu po zgradu i nadirao prema centru.

4. krajiška brigada, koja se bila nešto povukla, ponovo je ovladala prvobitnim položajima. Ustaše zbijene u nekoliko tvrdih zgrada uporno su se branile i onemogućavale našim jedinicama prodiranje ka centru. Jedna četa 4. bataljona (Bulajićeva) krenula je na juriš. Nekoliko drugova je ranjeno i poginulo. Sa Bulajićem na čelu čete pošao je i komandant 4. bataljona Milan Ćup, govoreći: »Sramota da nas ovi gadovi drže toliko i ne daju nam naprijed«. Jurnuo je na čelu čete i bio teško ranjen kroz mišicu lijeve ruke. Iako ranjen, htio je naprijed, ali su ga drugovi zadržali i odveli u zaklon da ga previju. U takvozvanoj Ružinoj kući zabarikadiralo se najviše ustaša koji su pružali najjači otpor. Tvrda, usamljena zgrada bila je pogodna za odbranu. Stoga je trebalo bolje organizovati napad.

Minobacačem sa svega 3 granate nije se moglo mnogo učiniti, mada je druga granata, zahvaljujući dobrom nišanjenju ili pukim slučajem, pogodila krov zgrade iz koje su se ustaše branile. Međutim, to nije pokolebalo ustaše i nije ih natjeralo da napuste zgradu ili da se predaju. Upućivali smo mještane sa pismenim pozivom braniocima da se predaju. Ali ni jedan nije stigao do njih; pobili su ih na prilazima zgradi.

Oko 9 časova jedinice su se malo povukle u zaklone da se odmore dok se ne izvrše pripreme za organizovaniji napad. Ostavljeni su samo dežurni puškomitraljesci da stalno drže zgradu pod vatrom.

Ustaše kao da su nešto primijetile: jedna za drugom iskakale su njihove grupe iz zgrade i jurišale na dežurne mitraljeze na položajima. Puškomitraljesci su ih gađali, ustaše su padale, ali su ipak i dalje jurišale. Ručne bombe su praštale i sa jedne i druge strane. Jednu već aktiviranu bombu koju je neko od ustaša izbacio kroz prozor Bačkonja je hitro vratio nazad u kuću. Okvir njegovog puškomitraljeza bio je ispražnjen. Jedan je ustaša skočio i uhvatio je cijev puškomitraljeza. Snažni Bačkonja ga je udario, ali je ustaša nasrnuo na Bačkonju, te ga je on mlatnuo mitraljezom po glavi i oborio na zemlju. Preostale ustaše, poslije neuspjelog juriša, pobjegle su u zgradu onima koji su ostali da njihov juriš podržavaju vatrom.

U nastojanju da se sa svojom četom što više približi ustaškom uporištu teško je ranjen komandir 2. čete 3 bataljona Vlado Ožegović i poslije kraćeg vremena podlegao ranama.

Oko 12 časova preduzeli smo nešto novo. Bure napunjeno eksplozivom, za koje je pričvršćen zapaljivi štapin, otisnuli smo niz brdo prema zgradi. Nadali smo se da će se zgrada od eksplozije srušiti ili barem dobro prodrmati. Ali je i ovaj pokušaj propao. Prilikom kotrljanja bureta štapin sa kapislom je ispao iz njega, do eksplozije nije došlo.

Čitav dan vodila se borba oko ovog ustaškog uporišta. Svi pokušaji naših jedinica da ga zauzmu bili su osujećeni.

Naveče su naše jedinice ponovo izvršile snažan juriš i najzad prodrle u zgradu. Bila je to strašna slika. Gomile mrtvih i ranjenih ležale su ispred zgrade, na stepenicama i po sobama. Ranjene ustaše su bacale bombe na naše borce i noževima branile prilaz k sebi.

Poslije slamanja ustaškog otpora i zauzimanja Ružine kuće sve naše jedinice su pošle u napad na posljednja uporišta u gradu. Preživjele ustaše su iskoristile noć i gužvu koja je nastala, izvukle se na spojevima naših jedinica i pobjegle u raznim pravcima, većinom prema Travniku. Zaplijenjene su veće količine namirnica i drugog materijala. Prvi put od početka rata, ovdje u Bugojnu, napravljene su cipele za Mišu Ćulibrka i Kostu Kecmana koji su nosili prvi broj 46 a drugi 50. Dotle oni nisu zarobili ni ubili neprijatelja čije bi cipele ili čizme mogli da obuju na svoje noge.

Zauzećem Bugojna likvidirano je snažno ustaško uporište na koje su i ranije napadale naše jedinice i dale mnogo žrtava, ali ga sve do ovog dana nisu mogle zauzeti. Time je oslobođena bogata žitnica doline Vrbasa koja nam je omogućila da pojačamo ishranu kako bi se naši borci oporavili.

Učešćem u oslobođenju Bugojna 3. krajiška brigada je na najbolji način proslavila svoju prvu godišnjicu formiranja i u svoj ratni dnevnik upisala još jednu vrlo značajnu pobjedu.

Istog dana kada je oslobođeno Bugojno, tj. 24. avgusta, 3. krajiška brigada je propustila priliku da ubije ili zarobi zloglasnog ustaškog pukovnika Bobana. Ne znajući da je i posljednje uporište u Busojnu likvidirano, Boban je lično odletio avionom iz Kupresa, napravio nekoliko krugova nad Bugojnom, davao neke signale i onda se počeo spuštati, bacajući letke na kojima je pisalo: »Ne bojte se, Boban je sa vama. Držite se još malo, stići će vam pomoć iz Kupresa«.

Naši borci izgubili su strpljenje i otvorili vatm na avion. Time su otkrili Bobanu da je Bugojno u rukama partizana. Njegov avion se podigao i odleteo prema Kupresu.

U izvještaju štaba 1. proleterske divizije od 28. avgusta 1943. godine Vrhovnom štabu NOV i POJ o borbama na Bugojnu, pored ostalog, piše:

»Obzirom na zaista pokazanu upornost ustaškog garnizona u Bugojnu, zauzeće grada je rezultat jedino prodornosti, junaštva i poleta jedinica. Neodlučnost, čak i trenutno zastajkivanje, dovelo bi u pitanje cijelu akciju. Rad i rukovođenje nižim jedinicama bilo je bez zamjerke; jedino se može primjetiti da je bilo nedovoljno umješnosti u uličnim borbama koje su se naknadno razvile. No, možda su žrtve — zbog kojih je uglavnom ova primjedba i data — u stvari rezultat nezadržljive siline i prodora u naletu boraca III Krajiške brigade«.11)

11) Zbornik, tom IV/16, dok. br. 92.

Samo jedinice 1. proleterske divizije nanijele su neprijatelju slijedeće gubitke: ubijeno je 70 ustaša, zarobljeno 2 domobranska oficira, 10 milicionera i 4 žandarma. Zaplijenjeno je 5 puškomitraljeza, 1 teški bacač, 100 pušaka, 222 bacačke mine, 140 avionskih bombi od po 16 kg, 30.000 puščanih metaka, preko 1.000 raznih topovskih granata, nešto obuće i odjeće i ostale ratne opreme.

U ovoj borbi 3. krajiška brigada imala je 25 mrtvih i 46 ranjenih, od kojih 15 teže.

U već pomenutom izvještaju štaba 1. proleterske divizije Vrhovnom štabu NOV i POJ od 28. avgusta 1943. godine o zalaganju jedinica i pojedinaca iz 3. krajiške brigade piše:

»Smatramo da je potrebno da se pohvali i istakne rad III Krajiške brigade, a posebno: druga Atlagić Milana, kdt. 1 bat. koji je u potrebnom momentu na čelu svog bataljona pošao prvi na juriš, likvidirajući bunkere sa bombama i mašinkom. Drug Atlagić, u svim dosadanjim akcijama rukovodio je vrlo uspješno i umješno bataljonom, a u momentima kad je to trebalo, lično se zalagao za uspjeh akcije;

druga Ćupa Milana, kdt. IV Bataljona, koji je u odlučnom momentu pošao na čelu jedne čete i likvidirad jednu tvrdu kuću — time omogućio dalje napredovanje svom bataljonu. Drug Milan Ćup do sada nije propustio ni jednu akciju u kojoj nije učestvovao, a u svakoj od njih istakao se primerima ličnog junaštva;

druga Dobrijević Jovu, vodnika 1 čete 1 bat. koji je na čelu cijele čete jurišao prvi, sam likvidirao i zapalio bunker, a potom produžio pred četom u grad ...«

A evo kako su ustaše opisale borbu na Bugojnu: »Prema izvješću Zagrebačke konjaničke pukovnije i mjestnog zapovjedništva Travnik, te V. zadruga Livno, 22. o. m. oko pola noći, oko 4.000 partizana sa sviju strana napalo je na Bugojno. Jedna skupina partizana prikriveno se uvukla u središte grada, te iz kuća počela pucati na ustaše istodobno kad je počeo napadaj spolja. Usljed panike i općeg meteža u gradu, popustila je obrana i partizanima je uspjelo ući u grad. Navodno jedan častnik sa nekoliko vojničara zabarikadirao se u jednu zgradu, odakle još daje otpor. Oko 150 ustaša probilo se iz Bugojna i stiglo u Travnik. Prema njihovim izjavama gubici su na našoj strani osjetni . . .«12)

12) Zbornik, IV/16, dok. br. 203.

Pravilan postupak boraca 3. krajiške brigade prema stanovništvu Bugojna i okolnih sela brzo je promijenio atmosferu i orijentisao narod prema partizanima i narodnooslobodilačkom pokretu. To se naročito zapažalo kod omladine. Oslobođenje Bugojna imalo je ne samo vojnički i ekonomski, nego i veliki politički značaj. Tim više što je u njegovom oslobođenju učestvovala jedinica, koju je neprijatelj nekoliko puta proglasio uništenom u IV i V neprijateljskoj ofanzivi, na Raduši i Kobili, na Neretvi, Drini, Limu, Tari, Pivi, Sutjesci, Zelengori, u Crnoj Gori i svim mjestima gdje se borila 3. krajiška brigada. U to vrijeme širena je propaganda, usmeno i pismeno, u Krajini da su proleteri uništeni na Sutjesci i Drini.

Sada je čitav narod Bosanske krajine bio obavješten o povratku proletera i njihove 3. krajiške proleterske brigade.

U oslobođeno Bugojno, prvi put nakon dugo vremena, počela su stizati pisma borcima. To su bili listići papira istrgnuti iz neke sveske ili druga hartija kakva se u to vrijeme mogla naći. Počele su stizati i prve posjete borcima. Narod je želio da se lično uvjeri u lažnost ustaške propagande o uništenju 3. krajiške brigade.

Kapitulacija Italije

25. avgusta jedan bataljon 3. krajiške brigade određen je za održavanje reda u Bugojnu, dok su ostala tri bataljona prešla u okolna sela Prusac i Veselu da se odmore i ujedno vrše obezbjeđenja prema Kupresu. U ovim selima bataljoni su ostali do 27. avgusta. Toga dana 2. i 3. bataljon su se prebacili na Veliki i Mali stožer i Kupreška vrata, radi boljeg obezbjeđenja od Kupresa i prikupljanja podataka o neprijateljskim snagama u njemu.

Prikupljeni izvještaji govorili su da su u Kupres sa pravca Livna stigla pojačanja (vjerovatno zbog pada Bugojna i prisustva naših jedinica na Kupreškim vratima i Velikom i Malom stožeru) i da u Kupresu ima oko 1.500 čuvenih kupreških ustaša i milicije, sa 4 minobacača i jedna borna kola.

2. septembra u Kupres je stiglo iz Livna još šest kamiona i dva motocikla sa vojnicima.

Kupres sa Čardačicom (tt. 1300) i Osmanlijama bio je opasan rovovima, dobro uređenim i utvrđenim bunkerima i bodljikavom žicom. Nalazio se na planinskoj visoravni, na pogodnom mjestu za odbranu. Branila ga je čuvena kupreška milicija i ustaše iz Kupresa i okolnih sela, koji su bili ogrezli u krvi. Još prije početka ustanka i kasnije sva okolna srpska sela su do temelja razrušena i spaljena, opljačkana cjelokupna imovina, a sve stanovništvo koje se moglo uhvatiti, od djeteta iz kolijevke do staraca i starica, poklano je i pobijeno.

Na Kupres su prošle godine napadale naše brigade, ali nisu uspjele da ga zauzmu. Na njemu je izginulo mnogo naših boraca. Kupreške ustaše su pisale Paveliću: »Ako ti je opasno u Zagreb, dođi kod nas u Kupres«.

Sve do 13. septembra 3. krajiška brigada je ostala na tim položajima. Svakog dana neprijateljski (ustaški) avioni nadlijetali su naše položaje na Kupreškim vratima i Velikom i Malom stožeru, prosipali svežnjeve ručnih bombi i mitraljirali naše položaje, a ustaše u Kupresu su bile u strogoj pripravnosti.

Na položajima su održavani vojnički i politički časovi i borci su se upoznavali sa situacijom na istočnom i ostalim frontovima, kao i sa borbama i uspjesima naših jedinica širom zemlje.

Jedne večeri u Bugojnu se začula snažna puškomitraljeska i puščana vatra. U prvi mah uplašili smo se pri pomisli da se neprijatelj odnekud provukao i napao naše jedinice i štabove koji su se u to vrijeme nalazili u Bugojnu. Brzo smo ustanovili da se ne radi ni o kakvom napadu, nego o veselju i radosti, jer su svjetleća zrna išla uvis.

Svi smo željeli da doznamo koji je razlog veselju. Štab brigade se postarao da sve njegove jedinice na položaiima budu što prije obaviještene o tome pa je odmah poslao svoje kurire. lako su morali proći kroz šumu po mračnoi noći kuriri su brzo došli do jedinica. Prije nego što su stigli do komande u koju su upućeni, još izdalekasu vikali: »Kapitulirala Italija«.

Tada su i na položajima planuli rafali upereni u pravcu Kupresa. Trebalo je uložiti dosta napora da bi se vatra prekinula. Vijest je zaista bila radosna i velika. Pukla je jedna od glavnih karika u fašističkom lancu. Osovina Rirn — Berlin — Tokio počela je da se lomi.

Broj, snaga i moral naših jedinica iz dana u dan su rasli. Naglo su narastale postojeće i formirale se nove brigade, divizije i korpusi Narodnooslobodilačke vojske, riaoružane oružjem fašističkih divizija, oružjem koje. je protivu njih ranije upotrijebljeno.

Tih dana bilo je još radosnih događaja. Za popunu 3 krajiške brigade stigli su novi borci iz Bosanske krajine sa novim pjesmama. Dok su »stari« proleteri pjevali:

»Kad brigada za Krajinu krene, širi ruke majko eto mene«, novi borci iz Krajine pjevali su: »Druže, tvoja kuća gori, ako, ako, ako gori i ovdje se borba vodi, ja ne mogu kući ići borbu ostaviti«. To su bili dirljivi trenuci, dirljive pjesme koje su uzbudile svakog borca na visokim Kupreškim vratima i nagonile im suze na oči. Da je tada neko rekao: »Idemo na Kupres«, valjda bi razdraganim borcima pričinio najveće zadovoljstvo.

Dok su boravili u Bugojnu i okolnim zaseocima, borci su se toliko odmorili i oporavili da su se gotovo svi tragovi IV i V neprijateljske ofanzive na njihovim licima izbrisali. U brigadnom dnevniku je tih dana, tačnije 1. septembra, zanisan jedan neobičan podatak:

»Bioskop za borce u Bugojnu, Tri valcera, vrlo slab film i ne zaslužuje predstavu«.

Radilo se o ljubavnom filmu koji je negativno uticao na one koji su prvi put tako nešto gledali, te su počeli da potcikuju i dobacuju razne upadice.


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument