|
ZAVNOH - TEMELJ HRVATSKE DRŽAVNOSTI
Dozvolite mi da vas na početku pozdravim u prigodi obilježavanja 62. obljetnice pobjede nad fašizmom, dana Europe i 63. obljetnice III. zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske - ZAVNOH-a i da vam čestitam ove obljetnice. Zadovoljstvo mi je što danas, ovdje u Topuskom, možemo obilježiti ove važne obljetnice i prisjetiti se tih slavnih dana naše povijesti.
Zadovoljstvo mi je što danas možemo iskazati zahvalnost svima onima koji su sudjelovali u antifašističkoj borbi i koji su u okviru ZAVNOH-a postavili temelje moderne Republike Hrvatske. Kao što znamo, borba za hrvatsku državnost i samostalnost nije bila ni laka, ni jednostavna. Zbog toga su odluke ZAVNOH-a, posebno sa zasjedanja iz Topuskog, imale veliki i dalekosežni značaj za obnovu hrvatske državnosti. Da podsjetim, hrvatsku državno-pravnu tradiciju može se promatrati u različitim povijesnim trenucima. Hrvatska ima dugu tradiciju povijesnog identiteta, a i državni kontinuitet. Hrvatski narod gotovo u svim razdobljima svoje poznate povijesti imao je neki oblik demokratskog ustroja, bez obzira na oblik vladavine i suverena. Ta je težnja ka suodlučivanju, ka sabornosti kao hrvatskoj političkoj praksi demokracije, zacijelo najbolje izražena u Hrvatskom saboru. Sabor je bio ne samo institucionalni državno-pravni izraz suvereniteta hrvatskog naroda u različitim državnim i nacionalnim zajednicama, uz iznimku razdoblja od 1918. do 1941. Hrvatski sabor je bio izraz sabornosti kao iskaza slobode govora, zbora i dogovora, bio je najviši izraz demokratskog duha naroda. To je posebno došlo do izražaja u 19., a nastavljeno u 20. stoljeću, da bi, nažalost, bilo prekinuto u vrijeme Drugoga svjetskog rata formiranjem Nezavisne Države Hrvatske. Ustašku se vlast ne može smatrati narodnom i legitimnom jer je ona prije svega formirana kao satelit i instrument fašističkih sila, na potpuno nedemokratskim osnovama. NDH se stoga ne može smatrati državom koja bi označavala kontinuitet hrvatske državnosti, niti nešto na što bi se pozivalo kao povijesni primjer. Premda je Sabor formalno obnovljen nakon proglašenja NDH, on nikada nije stvarno djelovao. Ustašama demokratska legitimacija nije ni trebala.
Taj diskontinuitet hrvatske državnosti prekinulo je nezadovoljstvo hrvatskog i drugih naroda, okupljenih oko antifašista i predvođenih Komunističkom partijom, koji su se borili za oslobađanje zemlje. Iz otpora okupaciji i prepuštanju velikih dijelova nacionalnog teritorija stranim državama, te iz otpora teroru, rodila se druga Hrvatska - slobodarska, antifašistička Hrvatska, ona Hrvatska na čijim se tradicijama gradi i nastavlja suvremena Republika Hrvatska.
Stvaranje predstavnickih tijela
Brzo narastanje antifašističkog pokreta i njegovo širenje, dovelo je i do formiranja narodnih, predstavničkih tijela. Nakon formiranja AVNOJ-a 1942. godine i programa utemeljenja zajednice ravnopravnih naroda došlo je i do formiranja najvišeg predstavničkog tijela u Hrvatskoj. Tako je u lipnju 1943. godine osnovano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske - ZAVNOH. To je označilo konstituiranje najvišeg organa slobodne antifašističke Hrvatske, koja će postati dio nove jugoslavenske zajednice.
Uskoro je ZAVNOH donio i odluku o ujedinjavanju svih hrvatskih krajeva koji su tijekom ustaške vladavine bili odcijepljeni. Kako je na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu bilo odlučeno o federativnom uređenju nove države, Hrvatska se mogla konstituirati kao zaseban, ali ravnopravan član nove zajednice. Tako je na trećem zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom proglašena Federalna Država Hrvatska kao dio Demokratske Federativne Jugoslavije. Upravo su tim odlukama ZAVNOH-a postavljeni temelji moderne hrvatske državnosti, tada unutar jugoslavenske federacije.
Važno je znati i zapamtiti da su odluke ZAVNOH-a, kao najvišeg ratnog zakonodavnog i predstavničkog tijela Hrvatske, bile presudne za održavanje hrvatskog državnog kontinuiteta unutar socijalističke Jugoslavije. Odluke toga tijela bile su presudne za ustavno-pravne temelje i suvremene Republike Hrvatske. Sudjelovanjem u drugome svjetskom ratu na strani antifašizma, hrvatski su partizani dali doprinos kojim je očuvana državnost tijekom postojanja druge Jugoslavije. Federativni ustroj ove države, a posebice ustavna rješenja iz posljednjeg Ustava donesenog 1974. bili su temelj za stvaranje i međunarodno priznavanje Republike Hrvatske prilikom raspada Jugoslavije, agresije na Hrvatsku i Domovinskog rata.
Reafirmacija Sabora 1990. godine
Premda je odmah nakon rata obnovljen zahvaljujući djelovanju ZAVNOH-a, Hrvatski sabor, nažalost, u najvećem dijelu od tada postaje instrument jednopartijski i ideološki obilježene politike. Ni tada, međutim, on ne gubi sasvim ulogu demokratskog tijela, posebice u drugoj polovini šezdesetih, početkom sedamdesetih ili potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća. Puna reafirmacija Hrvatskog sabora događa se konstituiranjem višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine., što je uz prije provedene izbore, bio kamen temeljac ne samo obnove demokracije u Hrvatskoj nego i njezine afirmacije. Od toga datuma razvoj hrvatske demokracije tekao je nezaustavljivo unatoč ratnim okolnostima i oscilacijama u modelu i stupnju demokratičnosti provedbe izbora.
Da zaključim, nasuprot uspostavi nesuverene kvislinške NDH, partizanski pokret obnovio je ideju hrvatske države u sklopu jugoslavenske federacije država. Tu je zamisao ostvario ZAVNOH kao predstavničko tijelo proglašenjem Federalne Države Hrvatske na trećem zasjedanju 1944., što je bila pretpostavka za formiranje hrvatske Vlade 1945. u Splitu. Time je Hrvatska, koja je imala svoj Glavni štab Narodno-oslobodilačke vojske, istaknula bitne elemente državnosti. Tako se ideja državnosti, koju je hrvatski narod u raznim političkim i državnim zajednicama čuvao od 1102. godine, sačuvala i kroz primjenu federalnog načela u bivšoj zajedničkoj državi. Ustavom iz 1974. ugrađena je i ojačana državnost republika i praktički omogućeno mirno razdruživanje jugoslavenske federacije.
Kao što sam naglasio, bez antifašističke borbe i odluka ZAVNOH-a ne bi bilo moguće ni osamostaljenje i obrana Republike Hrvatske početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Zbog toga je važno da se obilježava obljetnica ZAVNOH-a pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, ne samo da potvrdimo našu antifašističku orijentaciju, nego i da iskažemo zahvalnost svima onima koji su u antifašističkoj borbi, ali i u Domovinskom ratu dali doprinos uspostavi samostalne Republike Hrvatske.
(Iz govora na svečanosti 65. obljetnice ustanka naroda Hrvatske i 62. obljetnice osnivanja X. Zagrebačkog korpusa, 21. siječnja 2006.)
|