Miodrag Zečević

profesor Univerziteta

Jovan R Popović

direktor Arhiva Jugoslavije

Dokumenti iz istorije Jugoslavije

III tom

 

SAOPŠTENJE BR. 7

Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača

Bezbrojni su zločini koje su italijanski fašistički okupatori zajedno sa ustašama i četnicima izvršili u Dalmaciji i Hrvatskoj. Spaljena su čitava naselja, opustošeni čitavi krajevi, pobijeno je na hiljade ljudi, žena, staraca i dece. Spaljeno je na stotine mirnih građana u njihovim sopstvenim domovima. Hiljadama ih je mučeno na najzverskiji način.

Naloge za uništavanje stanovništva najčešće je potpisivao sam komandant više komande italijanske vojske za Sloveniju i Dalmaciju, general MARIO ROATA.

Neposredni naredbodavci i izvršioci zločina o kojima je u ovome saopštenju reč, pored generala ROATE; jesu komandant italijanske divizije "Re" general PELIGRA; ŠTAB IV bolonjskog bataljona - skvadrista; šef italijanske civilne uprave-sreza Čabra, commissario civile NANJA; denuncijant i rukovodilac pokolja i pljačke našeg naroda; VINKO STEFANČIĆ, iz Starog Laza, denuncijant; MIJO SAVOR, oružnik NDH, denuncijant; VINKO SKENDER, denuncijant, na čije su dostave ljudi mučeni i ubijani.

Rezultat italijanske okupacije sreza čabarskog

1) "Aneksija" sreza čabarskog u Gorskom Kotaru od strane fašističke Italije ("Territorio annesso, aggregato alla provincia di Fiume") kako su okupatori govorili, trajala je 29 meseci. Istoriski kratko vreme, ali dovoljno za varvare dvadesetog veka da ognjem i mačem pokušaju istrebiti starosedelačko hrvatsko stanovništvo.

Do rata imao je Čabarski srez oko 10.000 stanovnika. Prema do sada prispelim nepotpunim podacima, Italijani su ovde pobili 132 čoveka, među kojima 20 staraca, 3 žene i troje dece. Ali broj pobijenih svakako je mnogo veći. Samo prilikom jedne ofanzivne operacije u julu 1942. vojnici divizije "RE" ("crvene kravate") pobili su u selu Hribu, opštine Gerovo, oko 40-60 ljudi, a leševe su bacili u vatru. Sve preživelo stanovništvo oterali su u koncentracione logore, odakle se ni do danas još niko nije vratio.

U koncentracione logore u Italiji italijanske okupatorske vlasti oterale su sa područja ovog sreza oko 4.500 ljudi, dakle skoro polovinu celokupnog stanovništva. Italijanski logori su raspušteni, ali se iz njih još nije vratilo 1319 ljudi.

Fašistička milicija i italijanska kraljevska vojska spalili su i do temelja porušili u ovom srezu 869. kuća za stanovanje i 1470 drugih zgrada, dok su 37 kuća i 112 gospodarskih zgrada teško oštetili. Opljačkali su i oterali u Italiju 1024 goveda, 50 konja i 570 svinja. Pokretnine, kao rublje, čaršave, novac, dragocenosti, strpali su italijanski vojnici u svoje rance, dok je pokućstvo izgorelo.

Italijanska kraljevska vojska u lovu na ljude

U julu 1942. u toku "ofanzive" kraljevske italijanske divizije "RE", pod konandom generala Peligra, protiv golorukog neboračkog čabarskog stanovništva varvarski su uništene opštine Čabar, Gerovo, Tršće, Plešće i Prezid.

U opštini Gerovo, pošto su prethodno opljačkana, spaljena su sela Vode, Smrečje, Mali Lug i zaseoci pod zajedničkim imenom Hrib. Celokupno stanovništvo tih sela, muško i žensko, staro i mlado, pa čak i nejaka deca, oterano je u koncentracione logore.

U opštini Prezid opljačkana su i spaljena sela Kozji Vrh, Kranjci, Lantari, Bazli, Milanov Vrh i Runci. Narod ovih sela bio je još ranije silom preseljen u Prezid, a tada je oteran u koncentracione logore.

Najzverskije postupala je italijanska soldateska tada u selima Čabarske spštine. Prestrašeno stanovništvo begstvom se sklanjalo u okolne šume. vojnici italijanske vojske priredili su pravi lov na ljude. Uhvaćene žrtve, nenaoružane, koje nisu davale nikakva otpora, dovodili su pred njihove zapaljene domove i tu ih streljali. Jednom prilikom su masu pohvatanih žena, Ijudi i dece doveli u sedište opštine Čabar i tu izdvojili 26 ljudi. Četrnaestoricu su streljali 26 jula na groblju u Čabru, a narednog dana streljali su na istom nestu još dvanaestoricu. Sve ostalo stanovništvo - oko 1100 ljudi - oterali su u koncentracione logore.

21. jula italijanski vojnici upali su iznenada u selo Crni Lazi, opština Tršće, pohvatali sve stanovništvo i oterali u logore, sve opljačkali, stoku odagnali, a kuće do poslednje popalili. Istu sudbinu dozivelo je selo Ravnice s om razlikom, što su tu streljali tri čoveka. U selima Ferberčeri, Sokoli, Pršleti, Panci, Kraljev Vrh, Vrhovci, Lazi, Srednja Draga, Markov Hrib i Prkutova Draga popalili su preko 200 stanbenih zgrada, 247 gospodarskih zgrada, pokretnine i stoku opljačkali, a više od 600 ljudi oterali u logore.

U opštini Plešće opljačkana su i popaljena do temelja sela Žagari, Okrivje, Požarnica, Kamenski Hrib, Podstena i delom selo MandIi. U logore je oterano oko 600 ljudi. Prilikom paljevine i pljačke sela Kamenski Hrib ubijen je jedan starac, dve žene i jedno malo dete u majčinom naručju.

Ovim uništavanjem Čabarskog sreza rukovodio je šef italijanske uprave u srezu, commissario civile, NANTA.

Italijani pretvaraju Grobničko polje u groblje

1) U ranu zoru 12. jula 1942. opkolila je italijanska vojska (IV bolonjski bataljon- skvadrista) selo Podhum na Grobničkom Polju. Sav narod toga sela, muškarce, žene, decu i starce, isterali su iz kuća onakve kakvi su bili u posteljama. Na mestu "Banja" kraj sela Soboli pobili su 127 ljudi, sve muškarce od 15-55 godina sela Podhuma. A one koje nisu streljali, žene, decu i starce, potrpali su u kamione i odveli u internaciju.

Samo selo Podhum potpuno su opljačkali. Odveli su sve što su mogli, oterali 850 krava, 4.000 ovaca i drugu stoku. Opljačkavši selo zapalili su ga, te nijedna zgrada nije ostala.

2) 20. jula 1942. italijanska vojska opkolila je selo Cernik, takođe na Grobničkom Polju. Iz kuće su isterali porodice Stilinović Marjana, Markovčić Filipa, Miculinić Tome, Subotinčić Alojza, Mavrinac Matije i Zeželić Antuna i sve ih strpali u dva kamiona. Kod mesta Potpoli na cesti Svilno-Orahovica streljali su pred očima njihovih porodica: Stilinovic Marjana, Markovčić Filipa, Miculinić Tomu, Subotinčić Alojza i Mavrinac Marjana, sina Matijilog.

Dok su jedni streljali ove ljude, drugi su pljačkali njihove kuće, i zatim ih popalili, a stoku oterali.

Italijani uništavaju jedno za drugim

<>1) U decembru 1941. provalila je italijanska vojska u opštinu Drežnicu, srez Ogulin. Čim su zaposeli taj kraj, pozvali su narod u sedište opštine tobož da mu daju dozvole za slobodno kretanje. Kad se skupilo dovoljno naroda, opkolili su skup i izdvojili 500 mladih ljudi. Zatvorili su ih u pravoslavnu crkvu u Drežnici, gde su ostali preko noći, strahovito pateći od zime. Sutradan su ih gladne i ozeble, vezane konopcima odveli u Jasenak i tu ih zatvorili u pravoslavnoj crkvi u kojoj je bila voda do kolena. Kraj crkve su streljali četmaestoricu, među kojima su bili: Kosanović Milan, učitelj iz Drežnice, Trbović Marko iz Trbovića, Tatalović Jovo iz Drežnice, Tatalović-Papež Jovo iz Papeža, Tomić Nikola iz Tomića.

Ostale su još tri dana držali u crkvi, a zatim ih po dubokom snegu odveli u Ogulin u kaznionu zvanu "Kula". Tu su ih ispitivali i tukli volovskim žilama do nesvesti. Nakon ovakvog ispitivanja, a bez ikakva suđenja, streljali su kraj ogulinskog groblja "Sv. Jakova" 16 mladića, među njima: Maravića Lalina Nikolu iz Vrnjca, Maravića Inja Nikolu iz Vrnjca, Radulović Vasilja iz Radlovića i druge. U internaciju su oterali 96 lica od kojih su streljali šestoricu, a među njima Radulovića Popovića Simu iz Radlovića i druge.

2) 21. septembra 1942. poduzela je italijanska vojska ofanzivu na Drežnički kraj sa 35.000 ljudi. Prolazeći kroz sela ta varvarska horda pljač kala je i uništavala sve do čega je došla. Nijednu kuću nisu poštedeli. Tom prilikom uhvatili su oko 600 ljudi i odveli ih u koncentracione logore Kraljevice i Bakra. A tu su mnoge od njih dokrajčila nova mučenja, glad i bolesti.

Italijanski oficiri lično streljaju

1) Između 20. i 25. maja 1942. upala je u mesto Mrkopalj u Gorskom Kotaru italijanska vojska sa jednim odredom ustaša, iako u mestu nije bilo nijednog partizana, italijanski oficiri počeli su hapsiti civilno stanovništvo.

Narodni izrodi Vinko Stefančić iz Starog Laza, Savor Mijo, oružnik NDH i Skender Vinko denuncirali su, i na njihovu prijavu se odmah streljalo. Tako su Skender Anton i Paškvan Valentin (oba iz Mrkoplja) na dostavu izdajice Skendera osumnjičeni kao komunisti, streljani iz revolvera od strane jednog italijanskog oficira koji još nije identifikovan, na licu mesta bez ikakva ispitivanja. Na prostu tvrdnju Savora da su komunisti, streljani su: Ljudevit Srečec i Vukelić Slavko, oba iz Mrkoplja, Alber Matija, i sin mu Dragutin iz Mrkopaljskog Tuka. Da bi zadovoljili i želju ustaša za ubijanjem, Italijani su predali ustašama Golik Marijana iz Mrkoplja, Siker Antuna, Mihelčić Antuna i Juričić Antuna, sve iz Begovog Razdoblja, te Antuna zvanog Žugan iz Starog Laza. Njih su ustaše streljale u Begovu Razdoblju istog dana.

U Mrkoplju Italijani su potpuno opljačkali 48 kuća.

2)   Polovinom jula 1942. bataljon "Triestino" italijanske fašističke milicije opljačkao je i popalio celo mesto Brestova Draga (opština Mrkopalj) u Gorskom Kotaru. Pri tom su ubili 50 godišnjeg Kauzlarić Pavla i Tomić Valentina iz istog mesta.

3)   Početkom jula 1942. jedinice italijanske vojske zajedno s ustašama opljačkale su i do temelja spalile selo Mrkopaljski Tuk (opština Mrkopalj). Tom prilikom su zverski ubili 80-godišnju staricu Mrvoš Maricu i 70-godišnjeg starca Mrvoš Nikolu.

"Ubiti svakog građanina..."

Bezdušnost italijanskih okupatora ogleda se u svakom njihovom delu, u svakom naređenju, no naročito je karakterističan jedan dokumenat iz arhive italijanskog obaveštajnog oficira više komande II armije (Comando superiore FF. AA. - "Slovenia-Dalmazia") pod oznakom II i napomenom tajno (secreto), redni broj 800, od 16. januara 1943. To je naređenje za zimske operacije (operazioni invernali) u kome se italijanskim komandama V korpusa, generalu komandantu XVIII korpusa i generalnoj intendanturi Supersloda između ostalog na .strani 5, izdaje naređenje u alineji VIII, da pripadnici italijanske regularne vojske ubiju svakog našeg građanina koga na području operacija nađu, bez obzira na to da li ima oružja ili nema. U toj naredbi zapoveda se dalje, da se svi muškarci koji se nađu izvan područja operacija, i to od petnaeste godine naviše, bez obzira na rasu i veru, zanimanje ili dužnost, upute u koncentracione logore, a sve kuće koje im izgledaju radi veze s partizanima sumnjive, da se poruše. Sva pohvatana lica imaju se upućivati u koncentracione logore prema naredbi italijanske generalne intendanture vrhovne komande za Sloveniju i Dalmaciju.

Ovaj nalog za uništavanje našeg mirnog stanovništva potpisao je komandant vrhovne komande italijanske vojske za Sloveniju i Dalmaciju (Supersloda), general MARIO ROATA, a na tom aktu nalazi se i oznaka da se može dati na čitanje samo najpouzdanijim licima.

Usled ovog naloga generala italijanske regularne vojske MARIA ROATE uništena su mnoga naselja i poklano na hiljade nevinog stanovništva Dalmacije, Like, Korduna i Gorskog Kotara, a odgovornost za to snosi u prvom redu komandant italijanske regularne vojske, koja je u tim krajevima naše zemlje, uz vojne operacije, vršila i prosta razbojnička nasilja.

Na osnovu gore utvrđenih okupatorskih zločina počinjenih nad narodom Hrvatske, utvrđuju se kao zločinci svi odgovorni ministri italijanskih fašističkih vlada pod čijom su vladavinom ovi zločini izvršeni, kao i svi odgovorni činioci italijanske Vrhovne komande i njenih štabova na teritoriji Hrvatske, a posebno se utvrđuju kao zločinci posredni i neposredni izvršioci iznesenih zločina: komandant Vrhovne komande italijanske vojske za Sloveniju i Dalmaciju MARIO ROATA; komandant general PEUGRA kao i svi članovi štaba divizije "Re" i štaba IV bolonjskog bataljona skvadrista; šef italijanske civilne uprave sreza Čabar commissario civile NANTA; kao i izrodi i izdajice našeg naroda VINKO STEFANČIĆ, iz Starog Laza, SAVOR MIJO, oružnik N.D.H., SKENDER VINKO iz Mrkoplja.

Državna komisija smatra da svi ovi zločinci moraju biti strogo kažnjeni za zločine počinjene nad našim narodom.

 

Sekretar Državne komisije, ,

dr Ivan Grgić, s. r.

advokat

Pretsednik Državne komisije

Dr Dušan Nedeljković, s. r.

profesor Univerziteta