Rođena je 23. rujna 1920. u Oruru, u Boliviji. Gimnaziju je učila u Zagrebu. Već kao srednjoškolac našla se u krugu naprednih omladinaca, koji su uoči rata, uz pomoć revolucionarnih studenata, osnivali ilegalne kružoke i skojevske ćelije u zagrebačkim srednjim Školama. Prokušana na nizu zadataka, 1938. primljena je u SKOJ.

Školske 1938/39. godine upisala se na Filozofski fakultet Zagrebačkog sveučilišta, i kao organizirani revolucionar s lakoćom se disciplinirala u novoj revolucionarnoj sredini. Zapažena je po savjesnosti u izvršavanju zadataka, ali i po organizatorskim sposobnostima. Zbog toga su joj povjeravane najodgovornije dužnosti. Naročito se aktivirala u pripremama za izbore 1939. Cijela njezina obitelj (sestra Zdenka, braća i majka) bila je aktivna u svim organizacijama klasnog radničkog pokreta — od SKOJ-a i KPJ do URSSJ-a i naprednog ženskog i studentskog pokreta. Bila je poznata svim zagrebačkim komunistima. Njihov stan postao je stjecište revolucionarne omladine, radnika i intelektualaca. U njemu su se održali mnogi sastanci, a od 1939, kada je obitelj kupila trafiku u Nikolićevoj ulici, istoj je svrsi služila i trafika. Ta trafika snabdijevala je materijalom i Tehniku Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske, u kojoj je, uz pomoć Rajke, radio i njezin brat Jerko, tada već član KPJ. Rajka je bila omiljena među studentima Zagrebačkog sveučilišta, ali nije ostala nepoznata ni policiji. Poslije okupacije zemlje, kompromitirana na Sveučilištu, morala se privremeno skloniti na Brač. No, i tu joj njezin revolucionarni duh ne dozvoljava da miruje. Povezuje se s partijskom organizacijom i neumorno radi na pripremama za dizanje ustanka. U jesen 1941, Rajka se vraća u Zagreb, gdje se opet uključuje u partijski rad. Djeluje ilegalno, zajedno sa svojom sestrom Zdenkom.U njihovom stanu je skladište partijskog materijala i zabranjene literature nekadašnje knjižare "Kultura". Tu su bili spiskovi pretplatnika te knjižare, mašine za umnožavanje ... Trafika je sada javka Centralnog komiteta KP Hrvatske, i jedan od najvažnijih zagrebačkih partijskih punktova. Rajka obavlja kurirsku službu, putujući do Beograda i drugih gradova, a ujedno se angažira i u akcijama udarnih omladinskih grupa. U poznatoj akciji paljenja stadiona u Zagrebu bila je i Rajka. Noću, 20. prosinca 1941, u stan obitelji Baković upali su agenti UNS-a, izvršili premetačinu i uhapsili Zdenku, Rajku i brata Mladena. Obje sestre su podvrgnute torturama. Noću su mučene, danju su odvođene u trafiku da se pohapse ilegalci koji bi došli na javku — ali uzalud. Niti su koga prokazale u trafici, niti su policiji rekle ijednu riječ. Rajka je 24. prosinca prevezena u bolnicu u Vinogradskoj ulici, a Zdenka je sutradan, vidjevši da nema sestre, iskoristila moment nepažnje svojih čuvara, otrgnula se od agenata i bacila s četvrtog kata istražnog zatvora UNS-a u Zvonimirovoj ulici. Rajka je umrla od posljedica mučenja, 29. prosinca 1941.

Narodnim herojem proglašena je 24. srpnja 1953. godine.