Rođen je 26. januara 1908. u Ljubljani, Slovenija. Otac mu je bio sudski činovnik, često premještan, tako da je porodica živjela u Kostanjevici, Radečama, Ćrnomlju, Konjicama, Ptuju i Kočevju.

Dušan je posle osnovne škole, koju je pohađao u više mjesta, učio gimnaziju u Ruju i Kočevju, a posle velike mature otišao u Beč, da tamo studira veterinu. U Beču je prvi put došao u dodir sa studentima — marksistima, od kojih su mnogi morali pobjeći iz svoje zemlje u Austriju, u kojoj je tada KP bila legalna. Kratko vrijeme je studirao i na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, ali se brzo vratio u Beču, razočaran nedemokratskim prilikama i niskim naučnim nivoom studija.

Kao diplomirani veterinar, vraća se u zemlju. Nije htio da stupi u državnu službu, jer se bojao premještanja i političkog pritiska. Vojsku nije služio zbog lošeg vida i srčane mane. Kratko vrijeme je služio u Petrinji, kod "Gavrilovića", ali se već 1934. vraća u Sloveniju i zapošljava se u Novom Mestu, kao općinski veterinar. Tu je našao društvo istomišljenika, progresivnih intelektualaca, Tada je, krajem 1935, primljen u Partiju.

Kao veterinar, Jereb je bio veoma omiljen među seljacima, kojima je većinom besplatno liječio stoku i pomagao savjetima, U jednoj zaostaloj sredini, gdje industrijskih radnika gotovo nije ni bilo, Jereb je za Partiju bio dragocjen.

Član Okružnog komiteta za Novo Mesto i okolinu postao je 1940, a odmah posle aprilskog sloma, postaje predsjednik Okružnog odbora OF. Komiteta. U tom svojstvu, Jereb radi na pripremama za oružani ustanak, a posle izbijanja rata između sila Osovine i SSSR, rukovodi organizacijom prvih partizanskih jedinica. Negdje u novembru traži ga policija, i on prelazi na ilegalni rad u Ljubljanu, gdje postaje član Okružnog komiteta i sekretar Okružnog odbora OF.

Jula 1942, kad su veliki dijelovi novomeškog okružja oslobođeni, Jereba vraćaju na staro mjesto. Ali, ubrzo počinje velika okupatorska ofanziva, posle koje se pojavljuju oružane jedinice bele garde. Dio stanovništva nasjeo je neprijateljskom manevru, i mnoga sela postala su nedostupna za aktiviste OF. U decembru 1942. postaje Jereb sekretar povjereništva OF za Doljenjsku i rukovodi političkom akcijom protiv bele garde.

Početkom marta, rukovodio je savjetovanjem na padinama Trske gore. Vraćajući se prema Rogu, gdje je bila najveća oslobođena teritorija, pokušava, u noći između 11. i 12. marta 1943, da pređe s grupom aktivista Krku, ali ne uspijeva. Kako je tada "Jurčetova četa" zapadnodolenjskog odreda logorovala u selu Veliki Lipovec, otišli su do nje da se odmore i osuše, a navečer da ponovo pokušaju prijelaz. Ali, tek što su počeli da se raspremaju, pred kućom je stražar opalio iz puške: više stotina Talijana i belogardista jurišalo je na selo. Partizanska četa je branila odstupnicu prema Brezovoj rebri. Kod posljednje kuće u selu, Jereb je izvadio pištolj i stao iza kuće da puca. Kad su se Talijani povukli, našli su ga mrtvog kod te iste kuće. Vjerojatno je bio ranjen, i sam se ubio da ga neprijatelj ne bi zarobio.

Narodnim herojem proglašen je 21. jula 1953. godine.